A u sličnom, jetkom duhu je ubedljivu pobedu favorita Evropske unije Petera Mađara nad najpoznatijim unutrašnjim neprijateljem Evropske unije Viktorom Orbanom prokomentarisala iz Francuske i Marin le Pen. Zadovoljstvo rezultatom mađarskih izbora koje je iskazala Evropska komisija, opomenula je, Mađare treba da zabrine zbog budućnosti njihove slobode…
Ipak, bez obzira na navedeno zadovoljstvo Ursule fon der Lajen i Aleksa Soroša, nije sve baš toliko jednodimenzionalno kao što im se čini.
Arogantan i zloban
Počev od same ličnosti Petera Mađara koga čak i briselski ”Politiko” – koji mu je, da ne bude zabune, naklonjen izrazito – opisuje pojmovima kao što su ”arogantan, egocentričan i zloban”. On je, ukazuje se, polarizujuća figura čak i među svojim pristalicama, a i osim toga svojom partijom Tisa vlada autokratski čvrstom rukom – samo on sme da priča s novinarima, na primer – a beleži mu se i kreiranje toksične atmosfere nalik onoj u Orbanovom Fidesu – i sam se okružio bogatim i uticajnima – uz povremene izlive agresije, pa i poneki javni incident u noćnim klubovima.
Nakon što je godinama bezuspešno pokušavao da se probije s političke periferije, ukazuje ”Politiko” na njegovu ogorčenost i frustraciju usled osujećene ambicije, napokon se proslavio tako što je, kad je zatražila razvod, tajno snimao svoju, u tom momentu, buduću bivšu ženu, Orbanovu blisku saradnicu Judit Vargu, u čijoj je senci živeo godinama njihovog braka, okončanog optužbama za verbalno i fizičko zlostavljanje koje su uključivale i optužbe da ju je prisilno zaključavao u sobu…
Dobra vrsta populiste
Naravno, kako je to odavno i mudro primetio Deng Sjaoping, nije važno koje je mačka boje nego da li lovi miševe, pa je u skladu s tim i Peter Mađar, kakav god bio, poslužio svojoj svrsi smene Viktora Orbana. Međutim, pitanje je da li je istom prilikom pobeđen i, takoreći, orbanizam.
Već citirani ”Politiko”, na primer, u jednoj postizbornoj analizi opominje da će novi mađarski parlament biti u potpunosti ”desničarski, nacionalistički i suverenistički”, te u skladu s tim skreće pažnju i da Mađar, za koga se navodi i da je i sam skeptičan u pogledu Ukrajine te da je malo verovatno da će znatno promeniti Orbanovu migrantsku politiku, po uzoru na Orbana poručuje i da se istorija Mađarske ”ne piše u Vašingtonu, Moskvi ili Briselu”.
Peter Mađar sebe opisuje kao ”dobru vrstu populiste” a izbore, kako se analizira, nije ni dobio na krupnim geopolitičkim temama već na pitanjima svakodnevne ekonomije, korupcije i pada životnog standarda običnih Mađara.
Uostalom, i liberalni londonski ”Gardijan” će, ispod pitanja ”Šta Mađarova pobeda znači za Evropsku uniju i Ukrajinu”, oprezno primetiti da – iako Rusiju opisuje kao ”bezbednosni rizik za Evropu” – njegovi stavovi o Rusiji i Ukrajini nisu mnogo različiti od Orbanovih. Kao i Orban, Mađar odbija da se pridruži evropskom zajmu od 90 milijardi evra za Ukrajinu sve i ako ga neće blokirati čim naftovod ”Družba” ponovo proradi – što je bila i Orbanova pozicija – a nije se eksplicitno izjasnio ni oko podrške (eventualnom) 20. paketu sankcija Evropske unije Rusiji. Nasuprot tome, izjasnio se za ukidanje sankcija Rusiji nakon okončanja rata, uz zdravorazumsko objašnjenje da nije u interesu Evrope da (od nekog drugog) kupuje sirovine jer to uništava njenu konkurentnost.
Lista uslova Evropske unije
No, kao što je poznato, nije zdrav razum u Evropskoj uniji naročito cenjena kategorija. Te, u skladu s tim, ”Fajnenšel tajms” otkriva da je pobeda Petera Mađara u Briselu toliko podstakla nadu oko uloge Budimpešte u okviru Evropske unije i NATO-a da je Budimpešti već isporučena lista od 27 raznih uslova koje mora da ispuni kako bi otključala fond od oko 35 milijardi evra, uskraćenih Orbanu jer je odbijao da postupi pod tim uslovima.
”Mora puno toga da se uradi da bi se Mađarska vratila na evropski put”, i otvoreno je ukazala Ursula fon der Lajen da evropski put znači ispunjavanje zahteva Brisela. Uz naročito ciničan detalj da dvotrećinska većina koju je Mađar osvojio znači i da će se od njega tražiti još više, jer nema izgovor da to ne može da učini zbog tanke parlamentarne većine.
Značajan test će u tom pogledu predstavljati zahtev nemačkog kancelara Fridriha Merca da Mađar(ska) prestane da koristi ”Družbu” čak i ako proradi, nego da se preorijentiše na naftovod ”Janaf” preko Hrvatske, te nastavak izgradnje nuklearne elektrane Pakš 2 u saradnji s Rusijom.
Da li će Peter Mađar nastaviti (geo)politiku svog zakletog protivnika Viktora Orbana, ili će postupiti u skladu sa 27 naređenja Brisela? Šta će njegova pobeda doneti Evropskoj uniji, i da li ona znači da je podrška Donalda Trampa postala toksična? I kakav odnos Budimpešte prema Beogradu i Banjaluci možemo da očekujemo?
O ovim su pitanjima u ”Novom Sputnjik poretku” govorili politički filozof Dragoljub Kojčić i urednik na RT Balkan i autor emisije ”Treći Rim” Filip Grbić.