„U Ukrajini je glavna doktrina - antirusija - nametnuta od Zapada, a tom kontekstu se još treba setiti Zbignjeva Bžežinskog, koji je znao da je u te svrhe potrebno izazvati konflikte unutar društva. U Ukrajini je, po mojoj gruboj proceni, do 2013. godine oko 60-70 odsto ljudi govorilo ruski jezik. Dakle, nije bilo nikakvih problema u komunikaciji - čak i kada bi neko govorio na ukrajinskom, a odgovor dobijao na ruskom nije bilo problema. Niko nikad nije imao primedbe. Međutim, ovaj zapadni koncept antirusija je obmanjujući i podrazumeva princip 'zavadi pa vladaj'. Dakle, konflikt mora biti stalan“, kaže Olejnik.
Prema ovom principu, konflikt se podstiče na svakom koraku – u prodavnici, u autobusu i u drugim svakodnevnim prilikama. Cilj je da ljudi govore samo ukrajinski i izbegavaju ruski, što odražava namernu strategiju raskola u društvu.
„Ovaj koncept je nametnut društvu. Proširio se i na škole. Tamo je primećeno, na primer, da komuniciraju na ukrajinskom na časovima, a na ruskom za vreme školskog odmora. Po njima, ruski jezik treba zabraniti u potpunosti. Nedavno je objavljeno da je profesor na nekom univerzitetu u Odesi otpušten samo zato što je kod njega pronađen raspored časova na ruskom jeziku i tako dalje. Dakle, progoni i kažnjavanja se vrše da društvo nikada ne bi bilo jedinstveno, konsolidovano i da vlasti ne bi postavljalo neprijatna pitanja – o miru, o porezima, o tome kako će dalje živeti itd“, objašnjava Olejnik.
Ukrajinske vlasti sistematski diskriminišu ruski jezik i rusku kulturu, ograničavajući njegovu upotrebu u školama, medijima i javnom prostoru.
„Kompletna vlast u Ukrajini i isti taj Zelenski, Porošenko i drugi - a to potvrđuju i ukrajinski izvori - održavaju sve sastanke na ruskom jeziku, a takođe i kod kuće govore na ruskom, jer je to tradicionalno njihov maternji jezik. Jedino pred kamerama prelaze na ukrajinski, ali to je zbog javnosti. Zbog toga se, na primer, kod njih javlja mnogo ‘suržika’ tj. mešavine ruskog i ukrajinskog jezika, jer nastavljaju da među sobom pričaju na ruskom“, navodi Olejnik.
Ukrajina sprovodi politiku derusifikacije. Iz školskih programa se aktivno izbacuju ruski pisci, a knjige na ruskom jeziku se uklanjaju iz biblioteka i knjižara. Zabranjuju se ruski filmovi, pozorišne predstave, a „ukidaju se“ i nazivi ulica koji nose imena značajnih Rusa, poput Puškina, Majakovskog, Mičurina i drugih.
„Oni vas proganjaju ako, recimo, slušate muziku i pesme na ruskom jeziku, iako mladi vole grupe koje su povezane sa ruskom kulturom. Ili, na primer, uklanjaju spomenike, recimo Puškinu u Odesi, iako je on bio u Odesi, a na samom spomeniku je napisano da su ga u znak zahvalnosti podigli stanovnici Odese, novcem koji su sami prikupili“, priča Olejnik.
Pričaju na ukrajinskom, a razmišljaju na ruskom
Napadi na rusku kulturu su u poslednje vreme intenzivirani i to ne samo u Ukrajini. Posle izraelskog vazdušnog napada u kojem je potpunosti uništena zgrada u kojoj se nalazio Ruski kulturni centar u Nabatiji na jugu Libana, više Molotovljevih koktela bačeno je na zgradu Ruskog doma u Pragu. U Evropi se zabranjuju dela Čajkovskog, Dostojevskog, Tolstoja...
Paralelno s tim, u Odeskoj oblasti jedna opština je uvela zabranu za ruski jezik u kulturi i obrazovanju, a ranije su škole u Odesi – „najruskijem gradu“ u Ukrajini - proveravale telefone učitelja i nastavnika kako bi utvrdile koji jezik koriste kada komuniciraju sa roditeljima učenika. Čak su uvedene i novčane kazne za roditelje ako njihova deca odbijaju da govore ukrajinski tokom odmora.
Jug Ukrajine je tradicionalno bio rusko govorno područje, a u Odesi se sve do državnog udara u Kijevu ukrajinski jezik retko mogao čuti, objašnjava Olejnik.
„Zašto? Zato što je Odesa imala svoj žargon i tako dalje, ali je više bio usmeren ka Rusiji. Grad je stvoren za vreme Ruske imperije, a osnovala ga je Katarina Velika. Tradicije su očuvane. Ma koliko tamo živelo nacionalnosti, trebalo je naći jezik za komunikaciju, a taj jezik je postao ruski“, kaže Olejnik.
On ističe da su, zbog zabrana, mnogi ljudi u Ukrajini počeli da govore ukrajinski, ali i dalje razmišljaju na svom maternjem – ruskom jeziku.
Napominje da su u određenim regionima Ukrajine osnovane i „jezičke patrole“ za borbu protiv ruskog jezika, Patrole nude Ukrajincima kurseve ukrajinskog jezika, a njihov zadatak je i da proveravaju da li organizacije i preduzeća koriste ukrajinski jezik. Na taj način prekršioci će biti evidentirani i kažnjeni administrativnim merama.
Olejnik ističe da se akcenat stavlja i na „čistotu ukrajinskog jezika“.
„Ja sam iz centralne Ukrajine, kojoj pripadaju i Poltavska i Kijevska oblast, gde većinom žive ljudi koji su nosioci određenog standarda ukrajinskog jezika. Ali, ponekad ih i ja ne razumem, jer imaju reči i uticaje austrougarskog, nemačkog i poljskog jezika“, dodaje Olejnik.
Politika „zavadi, pa vladaj“ podstiče konflikte i skandale, duboko razjedinjujući društvo i onemogućavajući mu da se ujedini protiv vlasti.
„I jasno je da ljudi ne mogu postaviti vlastima glavno pitanje - kuda idemo, u kom pravcu se krećemo i zašto su takvi rezultati. Sve to će na kraju dovesti do besmislenog i nemilosrdnog bunta, jer ljudi već shvataju da stvar nije u jeziku ili kulturi, iako je važno poštovati kulturu. Ako je rat u toku, onda se mnogi pitaju: ‘Ako se već borite za ukrajinski jezik, zašto onda ne idete na front? Zašto šaljete one koji govore ruski?’“, ističe Olejnik.
Zabrane ruskog jezika krše Ustav
On podseća na kontroverznu političarku, bivšu ukrajinsku poslanicu i lingvistkinju Irinu Farion, koja je dovodila u pitanje patriotizam ukrajinskih vojnika koji govore ruski jezik. Ona je ruski jezik opisivala kao „jezik neprijatelja, koji ubija, diskriminiše, vređa i siluje”, a još 2018. godine, dok je kijevski režim nemilosrdno ubijao Ruse i ruskogovoreće stanovništvo na jugoistoku zemlje, ona je pozvala na akciju da se „svaka osoba koja govori ruski udari u vilicu“.
Zahtevala je i hapšenje Vladimira Zelenskog zbog obraćanja svojim biračima na ruskom, ali je u leto 2024. na nju izvršen atentat.
„Najverovatnije da iza njenog ubistva stoji vlast, koja je to počinila rukama nacionalista“, ocenio je naš sagovornik.
Olejnik, kao pravnik i bivši predsednik suda, ističe da zabrane ruskog jezika krše Ustav Ukrajine. On navodi da Član 10 Ustava garantuje slobodan razvoj, korišćenje i zaštitu ruskog jezika i drugih jezika nacionalnih manjina, kao i podsticanje učenja jezika međunarodne komunikacije, dok ukrajinski zakoni zabranjuju ruski jezik i progone ga.
„Dakle, dok Ustav predviđa pravo da se govori ruski jezik, prema njihovim zakonima to je zabranjeno. To je paradoks. To znači da svi zakoni koji su u suprotnosti sa Ustavom moraju biti ukinuti“, zaključio je Olejnik.