Pretnja nuklearne eskalacije je, uostalom, postala neposredna još kada su prve iranske rakete i dronovi pogodili oblast oko Dimone, nakon što izraelska i američka PVO nije uspela da ih obori.
Napad na Bušer
No, ne može se Iran optužiti da je prvi počeo da eskalira sukob, uključujući energetski terorizam, skroz do opasne granice nuklearne eksplozije. Neposredna okolina iranske nuklearne elektrane Bušer gađana je u više navrata, što ne tvrde samo Iran i Rusija (koja je odatle zbog ugroženosti evakuisala svoje osoblje), nego je i Međunarodna agencija za atomsku energiju ove nedelje saopštila da ”na osnovu nezavisne analize novih satelitskih snimaka i detaljnog poznavanja terena, može da potvrdi da je bilo vojnih udara u blizini nuklearne elektrane, uključujući jedan na samo 75 metara od njenog perimetra”.
I ko zna šta bi se još dogodilo da, samo sat vremena pre isteka roka koji je prethodno sam zadao, predsednik SAD Donald Tramp ove srede usred noći nije odustao od pretnje da će izbrisati čitavu iransku civilizaciju, računajući i energetske objekte. Pa i nuklearne. To je sad odloženo barem na dve nedelje. Jasno, ako opstane dogovor, postignut bukvalno u poslednji čas uz posredovanje Pakistana i, kako napominje ”Njujork tajms”, Kine.
Ovaj dogovor, inače, zasnovan je na iranskom planu od 10 tačaka koji Tramp opisuje kao dobru osnovu. Tih 10 tačaka pak znače – u osnovi – neproglašenu kapitulaciju Amerike pred Iranom jer predviđaju nastavak iranske kontrole Ormuskog moreuza (uz naplatu odgovarajućih taksi u zamenu za slobodu prolaza), ukidanje primarnih i sekundarnih sankcija Iranu, povlačenje američke vojske iz regiona, priznavanje prava Irana na obogaćivanje uranijuma…
Operacija kod Isfahana
Ovakvom – privremenom, doduše, koliko i krhkom – rešenju, jer je ”Foks” televizija momentalno javila da Izrael nije srećan, prethodila je relativno misteriozna operacija američke vojske u blizini iranskih nuklearnih postrojenja u Isfahanu pod izgovorom potrage za oborenim pilotom borbenog aviona F-15. Možda će se jednom i saznati ima li istine u iranskoj tvrdnji da je to zapravo bio (očajnički) pokušaj krađe obogaćenog iranskog uranijuma okončan neuspehom: kako zbog toga što se krađa nije desila, tako i zbog uništenih američkih aviona i helikoptera u tom pokušaju da se ukrade izgovor za povlačenje iz rata koji ide suprotno nadanjima…
Kako god, totalna katastrofa je izbegnuta – ili barem odložena – ali to ne znači i da dosadašnja uzajamna razaranja energetske infrastrukture već nisu izazvala znatnu katastrofu; Fatih Birol, šef Međunarodne agencije za energiju, izračunao je za francuski ”Figaro” da je ova naftna i gasna kriza ”ozbiljnija od kriza iz 1973, 1979 i 2022. zajedno”.
Sabotaža Balkanskog toka
A u jeku takve krize, da je i dodatno pogorša, i osujećena diverzija gasovoda ”Balkanski tok” – naše grane ”Turskog toka” – kod srpsko-mađarske granice nadomak Kanjiže.
Iako još zvanično nisu obeleženi vinovnici ovog (nesuđenog) akta energetskog terorizma – koga mađarski zvaničnici doživljavaju i kao napad na energetski suverenitet Mađarske, o Srbiji da i ne govorimo – premijer Mađarske Viktor Orban ne sumnja da je to Ukrajina.
Režim u Kijevu, uostalom, već se istakao u pogledu energetskih diverzija i sabotaža. Od prekida dotoka ruske nafte Mađarskoj kroz naftovod Družba, preko konstantnih napada na infrastrukturu Turskog i Plavog toka na teritoriji Rusije i napada na naftne terminale na Baltiku, skroz do prošlomesečnog napada na (nenaoružani, civilni) tanker sa ruskim tečnim gasom u Mediteranu, nadomak teritorijalnih voda Malte, izvršen dronom iz ukrajinske vojne baze u Libiji, kako su to otkrili Asošijeted pres i francuski državni radio.
Sve je, naravno, utoliko gore što je bez posledica po počinioce i nalogodavce već prošla teroristička sabotaža ”Severnog toka”; ono kad se poljski šef diplomatije Radek Sikorski zahvalio Americi na tome, da bi zatim bio pronađen i ukrajinski trag.
Faktor izbora u Mađarskoj
Slučaj kod Kanjiže, pritom, pažljivo je tempiran. Sabotaža uoči izbora u Mađarskoj, da priželjkivani pobednik – favorit Brisela i Kijeva Peter Mađar – dobije izgovor za prestanak snabdevanja Mađarske ruskim gasom. Čak i po cenu da gasa za Mađarsku ne bude. Okolnost da su i Mađar i Kijev momentalno optužili Ruse za pokušaj sabotaže očigledno predstavlja strategiju drž’te lopova kakva je već viđena u pomenutom slučaju Severnog toka.
Kako je energetski terorizam postao sastavni deo hibridnih ratova širom sveta? Zašto je Amerika odustala od ultimatuma u Iranu, i kako će se to odraziti na razvoj rata na Bliskom istoku? Kakav energetski, ekonomski i geopolitički poredak to donosi?
O ovim su pitanjima u ”Novom Sputnjik poretku” govorili diplomata Zoran Milivojević i analitičar i narodni poslanik Branko Pavlović.