Posledice rata na Bliskom istoku već oseća privreda u svetu. Ekonomisti su saglasni da će njihov obim zavisiti od dužine trajanja sukoba, ali da je već sada izvesno da će infalcija kratkoročno porasti, a da će se proizvodnja smanjiti, jer će potrošnja nafte biti redukovana gde god je to moguće.
Neke zemlje su već uvele mere štednje. Zatvoren Ormuski prolaz koji onemogućava protok petine svetske nafte i gasa, ali i trećinu veštačkih đubriva, već pali crvenu lampicu kako po pitanju onoga što će proizvoditi i prihodovati države, tako i u domaćinstvima kada je posredi kućni budžet.
Gde i na čemu štedeti, čemu nas je naučila nedavna kovid kriza, ali i ona svetska ekonomska iz 2008. godine, iz koje se mnoge privrede nisu izvukle do pojave pandemije? Da li je to što nas čeka stvarno teže od naftne krize iz 1973. i 1979. godine zajedno, kako smatra čelnik Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol? Tada je, kako napominje, nedostajalo oko pet miliona barela nafte dnevno, a danas 11 miliona.
U poređenju sa stanjem na početku ruske vojne operacije u Ukrajini 2022. godine, količina gasa koja nedostaje na svetskom nivou je udvostručena. Pritom, sada imamo i deo postrojenja za proizvodnju i nafte i gasa na Bliskom istoku koja su van funkcije jer su bombardovanjem urušena. U kojoj meri se može preduprediti kriza?
O tome u „Energiji Sputnjika“ novinarka Mira Kankaraš Trklja razgovara sa docentom Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Veljkom Mijuškovićem.