U bujnom zelenilu ispod okomite stene brda Vranj, ugnezdio se manastir Vitovnica-svetinja posvećena prazniku Uspenja Presvete Bogorodice
Izgrađen je na uzdignutom platou iznad reke Vitovnice, na mestu gde ona izlazi iz tesnaca klisure Sklop, na krajnjim zapadnim obroncima Homoljskih planina desetak kilometara istočno od Petrovca na Mlavi.
Iako osnivačka povelja ne postoji, veruje se da je svetinju, kao svoju zadužbinu, podigao kralj Milutin krajem trinaestog veka u znak zahvalnosti za pobedu nad bugarskim odmetnicima, tatarskog porekla, Drmanom i Kudelinom, koji su godinama harali ovim krajevima.
Neki podaci ukazuju da je na ovom mestu i ranije bio hram. Ovo verovanje potkrepljuje se zapisom u kamenu uzidanom levo od ulaza u crkvu, na kome je jermenskim i starosrpskim slovima ispisan tekst, koji u prevodu glasi: ''U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, Vlada, sin Babugov, postavi taj Božji hram u spomen apostolu Jakovu i Petru, godine 6726 .'' (1218.godina)
Glavna manastirska crkva po stilu gradnje pripada moravskoj školi srpske arhitekture. Osnova je krst sa jako izraženim apsidama, pevničkim i oltarskom. Crkva je sačinjena od priprate, naosa i oltarskog dela. Priprata i kula u kojoj se nalazi zvonik su dozidane naknadno.
Od prvobitne crkve, u današnjem hramu sačuvani su samo njeni temelji. U srednjem delu hrama nalazi se grob nepoznatog monaha sinaita koji, iako je danas prazan, narod poštuje kao veliku svetinju.
Kao ni prvobitne freske, tako ni ikone nisu sačuvane. Smatra se da je drveni ikonostas nastao tek u prvoj polovini 19. veka i to 1856. godine, a ikone koje se nalaze u ikonostasu datiraju iz 1831. i 1854. godine.
Nisu samo Osmanlije razarale ovu srpsku bogomolju, već su to činili i okupatori- Bugari i Nemci. Bugari su 1915. svetinju opljačkali, a vitovničkog igumana Isaiju Bogdanovića odveli u logor i tamo ga ubili. Gotovo istu sudbinu doživeo je manastir 1943. kada su nemačke okupacione vlasti spalile manastir, a vitovničkog jerođakona Avakuma Momčilovića sproveli u logor na Banjici, gde su ga i ubili
U pust i spaljen manastir 1946. godine za igumana je postavljen jeromonah Hrizostom Pajić, koji je u izuzetno teškim uslovima manastir obnovio. Zaslugom posleratnih igumana Vitovnice, među kojima se posebno ističe Tadej Štrbulović(otac Tadej), pravoslavna svetinja se podigla iz pepela
Danas je Vitovnica mesto hodočašća velikog broja vernika koji dolaze da se pomole nad grobom starca Tadeja Vitovničkog, koji je dugo vremena proveo na čelu manastirskog bratstva. Otac Tadej je bio jedan od najcenjenijih duhovnika novijeg vremena. Iza sebe je ostavio veliki broj pouka i citata o životu, braku, ljubavi, Bogu…