Nije Luka Jović, nažalost, opstao na visokom nivou u fudbalskom svetu. Tu je i dalje, trudi se, ali se čini da je maksimum doživeo u vremenu provedenom u nemačkom Ajntrahtu.
I nije prvi napadač Srbije. Ali, kao što je Luka Mitrović u košarkaškoj sekciji Crvene zvezde imao devetku, koju u fudbalskoj reprezentaciji nosi njegov prezimenjak Aleksandar, tako Jovićevo prezime u sportu između obruča proslavlja – Nikola.
Momak sa sportskim pedigreom već treću godinu zaredom je najmlađi član reprezentacije Srbije i sa njom juri treću medalju.
A na putu ka njoj profiliše se kao prvi napadač Srbije!
Pored Nikole Jokića, Bogdana Bogdanovića, Marka Gudurića, Nikola Jović je u finišu pripremnog perioda, ali i na prvoj utakmici srpskog tima na Evrobasketu, bio poenterski najzapaženiji pojedinac u ekipi selektora Svetislava Pešića.
Kao da su navedeni stariji rekli – nek se igra dete!
Briljirao je protiv svetskog šampiona Nemačke, upisao je 22 poena, kao da su i oni rekli – dete je, sačuvajmo mi starije, bio je najefikasniji i protiv Slovenije u Beogradu posle čega je za Sputnjik rekao da zasluge za njegove poene idu Jokićevim asistencijama.
A kada se stiglo do pravih stvari, do turnira, 22-godišnjak je nastavio po svome, upisao je 18 poena, pogodio tri trojke, imao i šest asistencija i četiri skoka.
Sve kako treba!
I neka tako nastavi. I neka rivali gledaju gde su Jokić, Bogdanović, Gudurić, Micić...
Nikola će to umeti da iskoristi.
I da na svom trećem turniru osvoji i treću medalju. Posle srebra iz Manile i bronze iz Pariza, jasno je šta fali i šta bi najviše želeo.