Eksplozija bombe na visini od oko 600 metara iznad zemlje oslobodila je energiju ekvivalentnu 15.000 tona TNT-a, reakcija svega 876 grama uranijuma izazvala je razaranje kolosalne snage. Temperatura u epicentru dostigla je 4000 stepeni Celzijusa.
Brojke iza kojih stoje ljudski životi
Prema približnim procenama, do kraja 1945. godine u Hirošimi je poginulo oko 140.000 ljudi, a u Nagasakiju — oko 70.000. Precizni podaci do danas nisu poznati, jer su arhive i dokumenti izgoreli zajedno sa razorenim gradovima.
Prema podacima vlasti Hirošime, svi koji su se nalazili u krugu od 500 metara od epicentra eksplozije poginuli su istog trenutka usled udarnog talasa i zračenja.
Ljudi koji su se zatekli u radijusu od 1,2 kilometra, umirali su istog dana ili u narednim danima.
Radijacija: nevidljiva smrt
Posle katastrofe u Japanu nastupila je medijska tišina. Malo ko je u to vreme zaista razumeo šta je radijacija i kako ona ubija.
Pod uticajem radijacije nisu bili samo oni koji su bili u epicentru eksplozije, već i oni koji su kasnije došli da traže srodnike ili pruže pomoć.
Radijacija je prodirala čak i u tela nerođene dece, zabeležen je nagli porast broja pobačaja i mrtvorođenih beba.
Nakon dve do tri godine počeo je porast obolevanja od leukemije, a u periodu nakon pet do deset godina gradove je zahvatio talas drugih kancerogenih bolesti.
Ovo je bio samo deo dugoročnih i teških posledica koje je nuklearna katastrofa ostavila na ljudske živote i zdravlje.
Težina ćutanja
Uticaj radijacije bio je nevidljiv, ali užasavajući. Ljudi su se čak plašili da o tome i govore, mnogi su krili činjenicu da potiču iz Hirošime ili Nagasakija.
U sećanjima koja je prikupila japanska novinska agencija "Asahi šimbun", "hibakuše" (u prevodu - žrtve atomskih bombardovanja), koje su preživele, priznavale su da su ih ljudi izbegavali čim bi saznali odakle potiču.
Pogledajte i: