Na današnji dan, pre 195. godina, nakon vekovne tišine, zvuk crkvenog zvona razlegao se nad srpskom prestonicom. Zvono, koje je izlio peštanski zvonolivac Hajnrih Eberhard, zvonilo je danima, na opštu radost pravoslavnog naroda.
U tursko vreme, Beograd nije bio ni nalik sadašnjem, već je više ličio na tursku kasabu u kojoj su dahije i njihove krdžalije sprovodile teror nad srpskim življem.
Sklanjajući se od terora, pravoslavni živalj je bio primoran da spas potraži u unutrašnjosti zemlje, raseljavajući se iz Beograda, a oni koji su u njemu ostali zbili su se u mahalu oko sadašnje Saborne crkve gde su imali svoju crkvu posvećenu Sv. Arhangelu Mihailu, podignutu 1795 godine.
U jesen 1830. u Sabornu crkvu su stigla još četiri zvona. Nakon dobijanja drugog Hatišerifa i Berata, 13. decembra 1830. godine, uz zvuke zvona i pucnjavu topova, praćen usklicima naroda, knez Miloš Obrenović se uputio u Sabornu crkvu gde je, miropomazan kao knez-vladar od strane mitropolita.
Na temeljima stare bogomolje ,nikla je nova svetinja. Posle tri godine marljivoga rada, visoka, pozlaćena zvonara nove beogradske crkve, po rečima hroničara toga vremena „cepajući u nebu oblake, bacala je na sve strane sliku građevinske lepote, izazivajući poštovanje prema onom čemu je namenjena".
Hetišerifom iz 1830. godine, pitanje srpske autonomije je rešeno. Obzirom da je dokument pročitan na humci u blizini groblja na Tašmajdanu, ceo taj prostor je dobio veliki simbolični značaj te je odlučeno da se na tom mestu podigne još jedna bogomolja. Stara crkva Sv. Marka, izgrađena je 1835. i u nju je preneto zvono koje je najavilo oslobođenje od turske vlasti.
Poput Saborne crkve, i ova svetinja je postala svedok kako lepih tako i tragičnih dešavanja iz istorije prestonice Srbije. Iz nje je 1912. kralj Petar pošao u Balkanski rat i kao pobednik se vratio, ali je isto tako bila na meti granata ispaljenih 1914. godine sa austrijskog monitora, od kojih se jedna zarila iznad propovedaonice, ali nije eksplodirala.
Daleko tragičnije stradanje crkva je doživela tokom nacističkog bombardovanja 1941, kada su nemački bombarderi isporučili svoj smrtonosni tovar u portu crkve u kojoj su građani potražili spas. Na mestu stradanja 180 nevinih žrtava, podignut je kameni krst kraj koga se 6. aprila svake godine održava parastos.