Neumorni motorino, momak koji svojom energijom može da nosi celu ekipu na leđima, nije učestvovao na prošlogodišnjem Evrobasketu i njegov nedostatak je bio očigledan – baš je igrač koja je trebalo Aleksa da čuva „uništio“ Srbiju i eliminisao je iz takmičenja na startu nokaut faze.
Avramović je zbog teške povrede morao da izostane, a koliko je nedostajao Srbiji videlo se na Mundobasketu u Manili.
Iako je i tokom sezone u Partizanu mučio muke sa povredama, nije se štedeo, odmah po završetku obaveza u klubu je počeo sa pripremama za izazove u reprezentaciji i u rodnom Čačku je postavljao temelj za potonje partije.
Ako nekome nije bilo jasno koliko je Avramović bitan za reprezentaciju već po početku Mundobasketa je moralo da bude kristalno – Aleksa je briljirao na oba kraja parketa i svojom energijom davao ton timu koji je iz utakmice u utakmicu bio sve bolji i bolji, sve do finala i medalje.
A medalju je proslavio u suzama, na sebi svojstven, iskren, čist, emotivan i živopisan način.
„Mi smo uvek Srbija. Zapamtite! Kakav god tim da dođe, ovih 12 je najboljih koje mamo i to je to. Ko nije došao, žao nam je, borili smo se svi i za njih i za naraštaje koji će doći“, poručio je Aleksa.
Naraštajima koji će doći Aleksa je postao heroj, kao i celoj naciji, po povratku iz Manile je dobio status prve zvezde reprezentacije, u rodnom Čačku mu je priređen spektakularan doček, a njegovu energiju je prepoznao i najbolji teniser svih vremena Novak Đoković, učinivši ga praktično prijateljem.
Nažalost, u 2024. godinu Aleksa ponovo ulazi sa povredom, njegova frenetična borba uzima danak i on je igrajući za Partizan polomio nogu, ali poznajući njegov neslomivi karakter i posvećeni duh iskrenog vernika, prevazići će on i to iskušenje i postati još jači jer za njega drugačiji scenario ne postoji.