„Dramatičan je podatak da je, prema popisu iz 1991. godine, severni region brojao 218.592 stanovnika, a taj broj se do 2003. godine smanjio za 23.713 stanovnika. Prema popisu iz te godine na severu je bilo 194.879 stanovnika, a trend iseljavanja stanovništva se nastavlja i do 2011. godine, kada se broj stanovnika umanjio za 17.042“, izračunali su ugrubo u ovoj NVO.
Koliko je stanje dramatično govori podatak da je u odnosu na popis iz 1991. godine, iz najveće, bjelopoljske opštine, praktično nestalo 9.217 stanovnika, iz Pljevalja 8.807, Berana 4.983 stanovnika, prenosi RTCG.
U Bijelom Polju, koji su nekada zvali crnogorski Mančester, je nestala cela industrijska zona gde je posao izgubilo oko 11.000 ljudi.
U Beranama je je takođe ugašena svaka fabrika i bez posla u privredi ostalo desetak hiljada ljudi.
Sve je pogašeno i u Mojkovcu. Na zavodima za zapošljavanje na severu na spisku nezaposlenih je nekoliko desetina hiljada građana.
Čitave porodice pakuju kofere i od socijalne bede spas traže u zapadnoevropskim zemljama i iz drugih severnih gradova - Petnjice, Gusinja, Pljevalja.
Računica je jasna. Ako im i ne uspe da ostanu duže, za nekoliko meseci rada na crno, što jeste rizično, ali ne neizvodljivo, oni će zaraditi mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dve, piše crnogorski portal.
Neki od njih će, kažu, pokušati da dobiju radne dozvole, koje u Nemačkoj, kako prenose mediji, koštaju od tri i po do pet hiljada evra.
„Čini se da nema dana da po neka stolica u učionici ne ostane prazna. Odlaze čitave porodice, roditelji odvode decu. Pokušavaju tamo da ostanu. Vraća se jedino ko mora“, naveo je jedan prosvetni radnik iz Petnjice.