Mučili su se prvo poluvreme protiv Senegala na premijeri, da bi u samom finišu uspeli da „slome“ otpor „žilavih“ Afrikanaca preko Gakpa i Klasena (2:0).
Usledio je remi sa Ekvadorom u kojem su bili možda i nadigrani i nisu ni zaslužili taj bod, ali ih je posle toga Van Gal doslovce posložio, ko gde i kako stoji na terenu.
Rutinska pobeda nad „tankim“ domaćinom Katarom (2:0), gde je pitanje pobednika rešeno već u prvom poluvremenu, a onda i rapsodija kompletne ekipe protiv Sjedinjenih Američkih Država (3:1) u osmini finala.
Taj trijumf bio je jasan znak da su „lale“ procvetale na Bliskom istoku i da imaju šansu da naprave nešto veliko. Prvaci sveta nikada nisu bili, ali ovaj tim je pokazao da bi uz malo sreće mogao i taj san da dosanja.
Među stativama je pravi div Nopert, momak koji je najviši akter Svetskog prvenstva u Kataru sa 203 centimetra, dok poslednja linija koju čini trio Timber, Van Dajk i Ake deluje impresivno.
Okretni su, brzi i dobro „čuvaju leđa“ jedni drugima, daleko bolje nego što je to bio slučaj sa Srbijom, gde su na istim pozicijama u istoj formaciji dejstvovali Milenković, Veljković, Pavlović.
Krila-bekovi su možda i najjače „oružje“ Holandije – Dumfris i Blind, dok su Klasen i De Jong zadužen za organizaciju, a Gakpo je praktično „eksplodirao“ i do sada je postigao tri pogodka, te deli drugo mesto sa Mesijem, Rišarlisonom, Žiruom, Sakom...
Ipak, ekipa možda i nije imala do sada pravi ispit, pa će Argentinci predvođeni Mesijem biti prva velika prepreka i jasan pokazatelj koliko zapravo mogu Holanđani.