Predlog je došao od Argira Paralikidisa, meštanina Černomena (Ormenio) u okrugu Evros (grčko ime reke Marice), a podržavaju ga monasi svetogorskog manastira Simonopetra.
Ova najava čula se nedavno tokom služenja pomena poginulim u Maričkoj bici (Boj kod Černomena) u parohijskom hramu Svetog Georgija u Ormeniju, a obelodanio ju je glavni sekretar Sveštene zajednice Svete Gore, otac Kozma Simonopetrida, koji je tom prilikom održao i predavanje „Jovan Uglješa mučenik Ormenija“. On je podsetio da je despot Jovan Uglješa, brat srpskog kralja Vukašina Mrnjavčevića bio na čelu Serske države od 1365. godine do smrti u Maričkoj bici 1371, kao i da je poginuo pokušavajući da sa bratom osujeti prodor Turaka u Evropu.
„I pored toga što se ne radi o nekom grčkom junaku carske porodice, i pored toga što je u Srbiji gotovo zaboravljen, ne prestaje da budi uzvišene osećaje stanovnika oblasti kojom je vladao“, istakao je otac Kozma u epilogu predavanja.
Zato, po njegovim rečima, ne čudi što je inicijativa za kanonizaciju Jovana Uglješe potekla od žitelja Černomena, i to, kako kaže, jeste dokaz o njegovoj svetosti. Dodao je i da kod monaha Simonopetre postoji velika uverenost svetosti Jovanove.
„Postoje i istorijski dokazi o njegovom svetiteljstvu: uspešno vladanje i zalečenje raskola između crkava, nadnacionalna politika, darivanje Svete Gore i građenje manastira, poštovanje prema crkvenoj jerarhiji i prema monasima, njegov mučenički etos. Snažno je, zato, uverenje nas monaha Simonopetre da je došao čas da se potvrdi već postojeća realnost svetosti Jovana Uglješe i da ovaj čin neće zakasniti već da će se uskoro monasi Simonopetre umesto pomena, molitveno obraćati Jovanu Uglješi kao svetitelju za svoje spasenje“, naveo je monah Kozma.
On je govorio i o izuzetnoj ličnosti, duhovnosti, mučeničkom etosu i bogoljublju Jovana Uglješe, kao i o njegovom mnogostrukom doprinosu Grčkoj crkvi i državi, ali i Svetoj Gori. Govorio je o njegovom poreklu iz Hercegovine, braku sa Jelenom (monaško ime Jefimija, koja je izvezla „Pohvalu knezu Lazaru“) i preranoj smrt njihovog sina Uglješe Despotovića, koji je imao samo četiri godine. Podsetio je i da je sahranjen u grobnici sabornog hilandarskog hrama gde su bili i zemni ostaci njegovog dede, pišu Novosti.
Dodao je i da Uglješino dobročinstvo za Svetu Goru nije ostalo samo na izgradnji Simonopetre, jer su značajni i njegovi darovi manastirima Hilandaru i Svetom Pantelejmonu.
„Jovan Uglješa je u oblastima u kojima je vladao uspeo da uspostavi i harmoničan suživot brojnijeg grčkog stanovništva sa srpskim življem i da otkloni probleme koji se obično javljaju“, zaključio je monah Kozma.
U jesen 1365, Jovan Uglješa je primio vlast nad Serskom oblašću i dobio titulu despota, nasleđujući Jelenu, udovicu cara Dušana Silnog, koja se zamonašila pod imenom Jelisaveta.
„Najznačajnije delo šestogodišnje vladavine Jovana Uglješe, sve do smrti u Maričkoj bici, jeste njegov prvi pokušaj da pomiri Srpsku crkvu sa Vaseljenskom patrijaršijom posle raskola koji je nastao u vreme vladavine cara Dušana. U dokumentu koji je izdao u martu 1368. Jovan bez ustezanja izražava spremnost da okonča raskol. Premda je bio na vlasti samo šest godina, ostavio je veliki trag u istoriji oblasti kojom je vladao kao prototip blagočestivog, vernika, ujedinitelja i mudrog prozorljivog vladara“, kazao je monah Kozma.