OBAVEŠTENJE ZA SVE ČITAOCE
Zbog učestalih hakerskih napada i ometanja sajta Sputnjik Srbija i naših kanala na Fejsbuku i Jutjubu, sve vesti pratite na kanalu Sputnjik Srbija na Telegramu, a sve video sadržaje na platformi „Odisi“ (odysee.com).
Nedavno je Njegoš Petrović upisao prvi meč kao starter u porazu od Valensije rezultatom 3:1, na terenu je proveo svih 90 minuta, zatim je odigrao 76 minuta u porazu od Elčea, dok je ovog vikenda bio važan faktor u pobedi protiv Alavesa.
Njegoš je na terenu proveo 83 minuta, a njegova Granada slavila je na gostovanju 3:2.
Razoran udarac desnom nogom, solidan pregled igre, čvrst u duelu, ali je sve od navedenog nedovoljno da bi ostavio dublji trag u Zvezdi.
Probuđeni div s Marakane često nema vremena, ni sluha, da istrpi mlade fudbalere jer je „glad“ za uspehom i trofejima ogromna.
U žestokoj konkurenciji u Ljutice Bogdana 22-godišnji Njegoš rešio je da promeni sredinu i da se dokaže u Španiji, obećanoj zemlji za srpske talente u koju su mnogo pre njega otišli Darko Brašanac, Nemanja Radoja, Saša Lukić, Dejan Dražić.
Svima je zajedničko da su centralni ili ofanzivni vezisti, s tim što je Dražić tu najhitriji i dejstvuje po krilu.
Pomenuta petorka kojoj su predviđane blistave karijere, prečesto je osporavana i u svojim klubovima u Srbiji nije dočekala pravu šansu, niti se do kraja fudbalski izgradila, već je put morala da krči „preko“ u potrazi za srećom.
Najsvežiji primer je upravo Njegoš Petrović kojeg su zbog razornog udarca i evrogolova koje je postizao iz velikih udaljenosti, često poredili sa aktuelnim trenerom i legendom Zvezde Dejanom Stankovićem.
Ipak, Zvezda nije dočekala njegovu eksploziju, već samo povremeni blesak. Evrogolovi protiv Čukaričkog, ili onaj protiv Genta u Belgiji u Ligi Evrope nisu bili dovoljni da ostane duže na Marakani i da klub kasnije zaradi daleko više novca, već su se crveno-beli zadovoljili obeštećem u iznosu od oko 1,5 miliona evra.
Njegoš na „Los Karmenesu“ nije želeo da se odrekne broja 18, zadržao je i crveno-beli dres samo su pruge horizontalnte, umesto Zvzedinih vertikalnih, a rastanak sa srpskim šampionom doživeo je vrlo emotivno.
„Posle dve i po godine došao je i taj momenat kada moram da nastavim dalje. Želeo bih da se zahvalim upravi kluba, svim zaposlenima, stručnom štabu na čelu sa Misterom, najboljim navijačima na svetu, kao i mojim već bivšim saigračima i momcima koji će mi ceo život biti prijateljima. Da se zahvalim Bogu što mi je dao tu mogućnost da igram u Zvezdi, da osetim u potpunosti šta je Zvezda, da delim sa njom i dobre i loše momente, hvala mu na tome što mi je Marakana bila druga kuća. I naravno, hvala tebi Zvezdo što si me naučila mnogo toga kako u fudbalu, tako i u životu, hvala ti što nakon tebe odlazim kao zreliji igrač i još zreliji i bolji čovek“, napisao je Petrović.
A pre Njegoša Petrovića, putem kojim se, nažalost, češće ide, zakoračio je Darko Brašanac.
Vezista Partizana je posle šest sezona u Humskoj gde je najčešće obavljao „prljav“ posao i neumorno je trčao, izgarajući sa loptom, potpisao ugovor sa Betisom u kojem se nije naigrao tokom tri godine, jer je slat na pozajmice u Leganes i Alaves, da bi se na kraju 2019. skrasio u Osasuni, čiji je trenutno neizostavni član.
Verovatno još drastičniji primer iz crno-belog pogona jeste Saša Lukić. Momak iz Šapca koji je fudbalski prohodao u Partizanu odigrao je premalo utakmica, slat je čak i na pozajmicu u filijalu Teleoptik, pre nego što ga je kupio Torino. Jasno je da je Španija bila neizbežna, kao obećana zemlja, pa je iz Italije, usledila jednogodišnja pozajmica u redove Levantea.
Odigrao je 16 utakmica centralni vezni koji voli da mu je lopta u nogama i voli da se nadigrava, pa je usledio povratak među „torinske bikove“. Lukić ove sezone igra verovatno najbolji fudbal u karijeri, a svu slobodu dobio je od Hrvata Ivana Jurića.
Sa brojem deset na leđima ima ogroman uticaj na igru Torina, asistira, oduzima lopte, postiže golove. Sve ono za šta u Partizanu nisu imali vremena i sluha da ga istrpe, već su pred prvom ponudom poklekli.
Nisu samo ljuti beogradski večiti rivali deo ove priče. Tu su i Vojvodina i OFK Beograd. Poznato je da je Karađorđe rasadnik talenata i da je čitava plejada asova tamo nikla, od Dušana Tadića, Gojka Kačara, a jedan od njih bio je i Nemanja Radoja.
„Stara dama“ srpskog fudbala olako je pustila svog kapitena koji je osvojio Kup Srbije 2014. godine i izabran je u najbolji tim Superlige. Usledila je ponuda Selte, i momak koji je osim Vojvodine branio boje ČSK Čelareva i Cementa, gde je bio na kaljenju, preselio se u Španiju.
Pet godina iskusni vezista proveo je u Vigu, odigrao je preko 120 utakmica i sada je član Levantea.
Za razliku od Njegoša Petrovića, Nemanje Radoje, Darka Brašanca i Saše Lukića, koji su osporavani, prevelika pompa digla se oko Dejana Dražića kojeg su mediji dizali u zvezde, zbog neospornog talenta koji poseduje krilni fudbaler OFK Beograda.
Činio je čuda, driblinzima je izluđivao rivale, a eksplozivnost i brzina omogućavali su mu da bude neuhvatljiv na terenu. Usledio je transfer u Seltu iz Viga u istom prelaznom roku kao i Jago Aspas, koji je izrastao u lidera ekipe, Džon Guideti i Danijel Vas.
Nije se pronašao i snašao na Pirinejima pa je posle lutanja, usledila promene sredine i odlazak u Slovan iz Bratislave, a sada je na pozajmici u mađarskom Honvedu.
Ipak, pred 26-godišnjim „romantičarom“ je nova prilika da pokaže da je sazreo za veliku scenu i možda tada usledi povratak u neku od Liga petice. Šansa je i pred Njegošem Petrovićem da pokaže kvalitet koji su mnogi osporavali u srpskoj fudbalskoj javnosti, a Zvezda mu nije pružila pravu šansu, da pokaže da je stvoren za velika dela.
Granada je 16. tim u Primeri, grčevito se bori za opstanak i nema dileme da će 22-godišnjak iz Krupnja predstavljati pravo pojačanje na putu da se ostane u elitnom društvu španskog fudbala.