„Raspodela nisko rastvorenog kiseonika bila je neobična ovog leta. Uslovi sa niskim kiseonikom bili su vrlo blizu obale, a mnoga zapažanja su pokazala gotovo potpuni nedostatak kiseonika“, rekla je Nensi Rabalejs, profesorka na Državnom univerzitetu u Luizijani koja je vodila studiju.
Mrtve zone nastaju prirodno, ali istraživači kažu da je ljudska aktivnost dovela do proširenja ovih područja. Otpadna poljoprivredna voda dospeva u okeane i mora, gde stimuliše rast algi, koje zauzvrat odumiru i razgrađuju se. Tokom procesa, bakterije koje troše kiseonik razgrađuju alge i kasnije dovode do stvaranja mrtvih zona.
Prema NOAA, većina morskih organizama ili umire, ili, ako su pokretni, napuštaju ova nenaseljiva područja. Međutim, čak i najmanje izlaganje ovim biološkim pustinjama može dovesti do negativnih posledica, poput promena u ishrani riba, stope rasta i reprodukcije.
Istraživači sada planiraju da ispitaju mrtvu zonu kako bi pronašli načine da „smanje njenu veličinu i minimiziraju uticaje na priobalne resurse i ekonomiju“.
„Ove godine smo ponovo svedoci dubokog efekta koji klimatske promene imaju na naše zajednice – od istorijske suše na zapadu do poplava. Klima je direktno povezana sa vodom, uključujući protok zagađenja hranjivim materijama u Meksičkom zalivu“, rekla je u saopštenju pomoćnica administratora Agencije za zaštitu životne sredine za vodu Radika Foks.