On dalje navodi da se "prevaspitavanje" nastavljalo godinama.
„I sve to vreme, za sve to, sopstvenim rukama im dižete spomenike. Na najvidnijim mestima, na trgovima i raskršćima, u gradovima, selima, na poljima. Imenima ubica nazivate ulice i bulevare, gradske kvartove, menjate imena gradovima i selima da biste njima, razbojnicima, posvedočili da vam je jasno da će tu biti zauvek, a da će posle smrti biti primer za ugledanje i privlačenje pristalica“, napisao je Milenski.
Autor članka navodi i da današnje stanovništvo Bugarske pokušava da „zaleči duševne rane“, ali da neki nastavljaju da insistiraju na tome da su ti spomenici navodno „deo tog vremena, deo istorije“.
On se, međutim, pita o čemu svedoče ti spomenici. „O nepoštovanju vašeg života i sećanja? Krađi vaše prošlosti i zameni vaše istorije? Jesu li to spomenici vašeg prinudnog rada? Uzdizanju vašeg ‘života’ u sovjetskom konclogoru “, napisao je Milenski.
Podsetimo, prošle nedelje od jedne građanske inicijative potekao je predlog da se demontira spomenik sovjetskoj armiji u Sofiji i da se premesti u Muzej socijalističke umetnosti, uz obrazloženje Sovjetski Savez bio agresor i da se ne može se nazivati oslobodiocem.
Bugarska socijalistička partija je kritikovala ovu inicijativu ističući da je potekla od onih koji „osećaju nostalgiju za bugarskim fašizmom i zaraženi rusofobijom“. Protiv demontiranja spomenika bio je i predsednik Rumen Radev koj smatra da su oni „svedočanstva vremena“.
Pročitajte još: