Hrvatska je, naime, u utorak obznanila da je spremna za bilateralni dogovor sa Crnom Gorom u vezi sa pitanjima Prevlake. Međutim, ovaj hrvatski impuls najprije se tumači kao želja Zagreba da se uđe u razgovore sa Podgoricom kako bi se postigao dogovor o tome koji sud će odlučivati o konačnom statusu Prevlake.
U međuvremenu, još od decembra 2002. godine na snazi je privremeni sporazum između dvije države, koji je 2008. dopunjen dogovorom da ukoliko se ne postigne sporazum o konačnom rešenju, Crna Gora i Hrvatska prepuste takvu odluku Međunarodnom sudu pravde u Hagu. Ipak, stanje na terenu je već 16 godina takvo da je Crna Gora defakto prepustila Prevlaku Hrvatskoj, što potvrđuje i činjenica da Hrvatska godinama upravlja tim poluostrvom, na kojem trenutno restaurira i pretvara u muzej nekadašnje austrougarsko utvrđenje.
Sa duge strane, simptomatično je i držanje crnogorske strane, čiji su zvaničnici proteklih godina često ponavljali kako nije žurba da se to pitanje rešava, što se može tumačiti i kao odlaganje već pretrpljenog diplomatskog poraza, a koji je, razumije se, teško objašnjiv i u odnosu na ono što su očekivanja domaće javnosti.
Ipak, u Crnoj Gori preovladava mišljenje da su poluostrvo Prevlaka i rt Oštro suštinski od mnogo većeg značaja za Podgoricu jer je u biti riječ o kontroli ulaska u Bokokotorski zaliv, što za Sputnjik potvrđuje i Matija Nikolić, novinar i potpredsjednik Demokratske srpske stranke, koji naglašava da je pitanje Prevlake za Crnu Goru sudbonosno, dok ono takvu težinu, smatra on, nema kada je u pitanju Hrvatska.
„Za Crnu Goru je to geostrateška tačka iz koje se kontroliše ulaz u Bokokotorski zaliv dok Hrvatima Prevlaka ne predstavlja praktično ništa izuzev ukoliko im je bitno nasleđe nekadašnjeg okupatora na ovim prostorima — Austrougarske, pa su, eto, svojski prionuli da restauriraju njene nekadašnje tvrđave. Iako Hrvati žele da prikažu da im je i ta restauracija okupatorskih tvrđava važna, što bi takođe simbolički trebalo da nosi neku poruku, ostaje da zaključimo da oni u stvari žele da kontrolišu to usko grlo Bokokotorskog zaliva i da u nastavku daju na snazi svojim sada kulturnim, ali često u uvijenoj formi i teritorijalnim aspiracijama prema ’nevjesti Jadrana‘, kako je Boku nazvao čuveni srpski pjesnik Aleksa Šantić zbog njene fascinantne ljepote. Zanimljivo je da sada zvanična hrvatska politika naš zaliv naziva — ’Zaljev svetaca‘“, primjećuje Nikolić.
Takođe, vlast u Crnoj Gori se prema ovom pitanju, kako dodaje, godinama odnosila „izuzetno loše i neodgovorno“, što je po Nikolićevom mišljenju, sve „u skladu sa politikom crnogorskih vlasti koje su u poslednje dvije decenije od prijatelja pravili neprijatelje, a u onima koji su se bez sumnje ponašali neprijateljski tražili saveznike“.
„Često su vlasti upozoravale kako je stalno postavljanje pitanja Prevlake retrogradno razmišljanje nacionalista i povratak u devedesete godine. Zato im se to pitanje danas vraća kao bumerang, mada ne vjerujem da su mislili da bi se na kraju moglo sve dobro završiti. Bilo kako bilo, pitanje Prevlake se vraća na početak i svoju suštinu — a to je par ekselans teritorijalno pitanje i na kraju se mora riješiti sudom ili konfliktom, ali u svakom slučaju nekim dogovorom. I naravno, toliko je važno da prosto mora opteretiti odnose između Hrvatske i Crne Gore“, kaže Nikolić.
Naš sagovornik naglašava da je „Crna Gora bez Prevlake teško oštećena“, dok je „ponašanje Hrvatske (u ovom slučaju) krajnje bezobzirno“, ali se, kako kaže, prevashodno sada svima u Crnoj Gori postavlja pitanje „kako je moguće da se dozvoli da neko ko napravi takvu štetu svojoj državi može da opstane na vlasti“.
„Danas Hrvati čak zaustavljaju i odvode naše ribarske brodove, oduzimaju ulov i prave niz problema ribarima pozivajući se na to da su crnogorski ribari ušli u hrvatske teritorijalne vode, a to pravo koriste svojatajući Prevlaku koja im je od strane naših vlasti potpuno prepuštena. Ostaje da zaključimo da nam Hrvati čuvaju Prevlaku, a htjeli bi i Boku, Albanci Čakor, a htjeli bi sve ono što su zacrtali u granicama ’prirodne‘ ili ’Velike Albanije‘, dok nam NATO u poslednje vrijeme čuva nebo, pa zato Crnogorci puno ne brinu i mirne duše glasaju ovu vlast. Samo je pitanje dokle se tako može“, zaključuje Nikolić.