Milo upozorava na „jeres“ opozicije: Ukinuli bi priznanje Kosova, sankcije Rusiji...

Zapaljiva politička retorika i insistiranje na globalnim pitanjima i temama koje oštro dijele Crnu Goru glavna su odlika predizborne kampanje predsjedničkog kandidata DPS-a Mila Đukanovića, što mnogi tumače kao njegov namjeran bijeg od realnih problema koji snažno pritiskaju crnogorsko društvo.
Sputnik
Milo od NATO-a dobio blanko ček da sprovodi represiju (video)

Predviđanja većine analitičara da će Đukanović tokom predsjedničke kampanje još jednom pokušati da snažno polarizuje crnogorsko društvo, po svemu sudeći se obistinjuju. Tako je i nakon 12 godina od proglašenja državne nezavisnosti, glavna zamjerka koju Đukanović upućuje svojim političkim protivnicima optužba da crnogorsku opoziciju, kako se izrazio — „žulja nezavisnost Crne Gore“.

U želji da sebe što uvjerljivije prikaže kao prozapadnog političara, Đukanović ironično tvrdi kako u crnogorskoj opoziciji smatraju da bi se mnogo bolje odlučivalo kada bi Crna Gora pripadala nekim „boljim“ državama, precizirajući pritom da misle na Srbiju i Rusiju.

Prikazujući istovremeno predsjedničke izbore kao ponovno „rvanje dvije koncepcije“ (pri čemu on predstavlja prozapadnu), šef DPS-a ne krije da bi njegova politička konkurencija načinila i takvu „jeres“ kao što je npr. ukidanje sankcija Rusiji.

„Vidjeli ste više puta kroz njihove kampanje i javne nastupe da bi naš politički oponent donio odluke kojima bi poništili sav razvoj koji je Crna Gora napravila za ovako kratko vrijeme. Donijeli bi odluku o izlasku iz NATO-a. Poništili bi odluku o priznanju Kosova, što je važno pitanje za regionalnu stabilnost. Poništili bi odluku o našem putu ka Evropskoj uniji. Poništili bi sankcije Rusiji i jasno je da bi doveli u pitanje odluku o nezavisnosti“, upozorio je Đukanović.

Sa druge strane, zapaljiva politička retorika i insistiranje na globalnim pitanjima i temama koje oštro dijele Crnu Goru mnogi tumače kao Đukanovićev namjeran bijeg od realnih problema koji snažno pritiskaju crnogorsko društvo. U prilog tome govori i zvanični stav državnog Zavoda za statistiku (Monstat) koji putem najnovije potrošačke korpe crnogorskim građanima sugeriše da im je sasvim dovoljno dva evra dnevno za prehranu, što najbolje objašnjava u kom pravcu se kreće životni standard u zemlji.

Milo može da izgubi, čak i ako pobijedi

Novinar i potpredsjednik Demokratske srpske stranke (DSS) Matija Nikolić, za Sputnjik kaže da Đukanović očigledno ima strategiju da „otvaranjem najkrupnijih pitanja koja dijele Crnu Goru i podižu tenzije, prikaže sebe kao nezaobilazan faktor koji jedini može da zadrži zemlju na trenutnom geopolitičkom kursu“.

U tom smislu, on dodaje da i ne vidi kakav bi drugi smisao imala Đukanovićeva predsjednička kandidatura „nakon skoro trodecenijske vladavine kojom je vratio društvo vjekovima unazad“.   

„Kome bi danas Đukanović — koji je dokazao da Crnu Goru drži suprotno volji većine njenih građana na proatlantskom kursu i neprijateljstvu, sada već otvorenom sa Srbijom i Rusijom, priznajući lažnu državu Kosovo i uvodeći sankcije Rusiji — objašnjavao nizak standard, teške probleme u društvu, ogromnu socijalnu nepravdu u kojoj većina stanovništva jedva sastavlja kraj sa krajem, dok Đukanovićeva elita zajedno sa kriminalnim grupama neometano uživa u bogatstvu koje se često mjeri u milijardama evra“, pita se Nikolić.

Nikolić smatra da se na ovaj način Đukanović sasvim „jasno profiliše kao evroatlantista, rusofob i dobar prijatelj bivših terorista OVK-a“, a koji su sada nažalost, kako kaže, „gospodari života i smrti na Kosovu i Metohiji“, kao i da mu je jedini cilj beskompromisni ostanak na vlasti.

„Đukanović ovakvim pooštravanjem retorike u kojoj pominje čak i devedesete godine, a u atmosferi montiranih suđenja za državni udar, slanja opozicionih lidera u zatvor, kao i protjerivanja ruskih diplomata, pokazuje da je beskompromisno spreman da učini sve kako bi zadržao vlast, disciplinovao svoju partiju, ali i čitavu Crnu Goru, i zadržao je na sopstvenom političkom kursu mimo volje većine njenih građana“, kategoričan je Nikolić.

Komentar