Zemlja vulkana i foka: Izgubljeni svet Severnih Kurila


Oljga Cinska

Ruski fotograf-putopisac Pavel Matvejev često putuje na neobične lokacije Rusije, kako bi svojim fotografijama preneo lepotu zemlje. U intervjuu „Sputnjiku“ je ispričao o jedinstvenoj ekspediciji na Severnim Kurilima, koje godišnje ne poseti više od 50 ljudi. Fotograf je otkrio neverovatne priče o vulkanima i nenaseljenim ostrvima, na kojima se životinje ne boje ljudi, jer ih nikada nisu videle.

Da li ste se ikada zapitali kako nastaju fotografije koje se pojavljuju na „desktopu“ telefona ili kompjutera?
Te fotografije su nekada toliko nerealne, da vam se čini da su naslikane. Verovao sam da samo odabrani ljudi u ekspedicijama najboljih svetskih časopisa snimaju takve fotografije. I ja sam postao autor sličnih kadrova!

Pavel Matvejev

Foto: lična arhiva

Bio sam na jedinstvenom putovanju, na lokaciji na kojoj ne boravi više od 50 ljudi godišnje!
Ovde se čak i divlje životinje ne boje ljudi, jer ih nisu nikada videle. Ujedno, tu se nalazi i najveći broj vulkana na svetu, kao i pejzaža netaknute prirode. Reč je o Severnim Kurilima.
Stigli smo u luku Petropavlovsk-Kamčatski.
Osećao sam se kao dete iz romana, koje će uskoro biti na pustom ostrvu!
Iz uvale Avačka se otvara neverovatan pogled na vulkan.
Prošli smo pored tri grebena koja se zovu Tri brata. Po legendi, oni su uvalu spasili od okeanskih talasa, a zatim su se skamenili. Onda smo prošli pored ostrva sa zanimljivim imenom Staričkov (vrsta ptica koje žive na ovoj teritoriji). Tako smo stigli do Tihog okeana.
I evo i prvog ostrva Severnih Kurila — Atlasov i vulkan Alaid.
Neki japanski umetnici uveravaju da je svojim pravilnim konturama kupe vulkan Alaid prevazišao čak i čuveni vulkan Fudži.
Taketomi je jedan od malobrojnih podvodnih vulkana na svetu.
Počeo je da se pojavljuje ispod talasa Tihog okeana.
Sledećeg dana smo uplovili u grad Severo-Kurilsk.
To je jedini naseljen grad na severnim Kurilskim ostrvima. Nalazi se na ostrvu Paramušir. Stanovnici Severo-Kurilska žive pored jednog od najaktivnijih vulkana u regionu — Ebeko. Svakoga dana on ima između pet i 30 erupcija.
Obala ostrva Atlasov, koje se nalazi pored ostrva Paramušir
© Pavel Matvejev
Na susednom ostrvu Šumšu smo videli, čini mi se, jedini zalazak sunca tokom putovanja.
Shvatio sam da na Severnim Kurilima nema mnogo mogućnosti da se vidi zalazak sunca. Uveče je obično magla, oblaci i vetar. Oseća se moć prirode i beskonačnog okeana.
Mnogi posećuju Severne Kurile samo zbog ostrva Onekotana.
Ovo ostrvo je toliko popularno, da su pre dve godine napravili stazu za uspon na ostrvo. Takva raskoš se ne nalazi ni na jednom drugom ostrvu. Čini se da ovde zakoni fizike ne deluju, jer vulkan skoro uopšte nije menjao veličinu.

Da li vam se nekada dogodilo da kad razbijete jaje vidite dva žumanceta? Zamislite to isto samo na ostrvu Onekotan — vulkan u vulkanu.

U sredini kaldere (morfološki oblik vulkana sličan krateru) nalazi se jezero Koljcevoje (Okruglo), a iz njega se uzdiže još jedan vrh na visini većoj od 400 metara. Neverovatan prizor! Vulkan je toliko velik, da kada letiš brzinom od 70 kilometra na sat iznad njega, pogled se ne menja. Nije dovoljna ni visina od 500 metara niti rastojanje od tri kilometra da bi se pokazala veličina vulkana. Zapanjujuće je!
Na putu prema ostrvu Jankič prošli smo pored ostrva Srednji.
Ovo je pravi raj za foke. One se osećaju bezbedno i zato su ovaj deo zemlje odabrale za svoj dom i produžetak vrste. Prema ljudima su radoznale, ali i oprezne.
U vodi se ove životinje kreću veoma brzo i graciozno.
Moram da priznam da kada su plivali ispod ili oko čamca, da mi je zastao dah.
Na ovoj lokaciji se nalazi i nekoliko hiljada ptica.
Danju ptice napuštaju gnezda i idu u lov, a uveče se vraćaju kući. Sve izgleda kao neki izgubljeni svet Džumandži, ali prenet u severne predele.
Domaćini ostrva Jankič su arktičke lisice.
Većina ovih predatora živi u Rusiji, izgleda da su se sve okupile baš ovde. One se ne kriju od ljudi i uopšte ne znaju zašto je potrebno da se boje ljudi. Mada su ih nekada ovde naselili kako bi uzgajali krzno.
Najudaljenija tačka naše ekspedicije je ostrvo Simušir.
Na ovo ostrvo retko ko dolazi, jer se ono nalazi u sredini grebena. Prizor vam oduzima dah, jer je teško zamisliti da je sve ovo, u stvari, dno vulkana, prečnika oko tri kilometra. Skoro hiljadu fudbalskih terena se može ovde smestiti!
Pre dve godine ostrvo Simušir je bilo jedno od najzelenijih ostrva Severnih Kurila.
Na njemu je živelo nekoliko desetina hiljada ptica i morskih lavova. Međutim, 2019. godine se vulkan Rajkoke aktivirao posle skoro jednog veka. Pepeo je prekrio sve u prečniku od sto kilometara. Zemlja je bila prekrivena lavom od hiljadu stepeni i voda je ključala. Ostrvo je za nekoliko sati uništeno i na njemu nije bilo života.

Lokacije kao što su Severni Kurili, pomažu ljudima da obnove svoju snagu. Omogućavaju nam da se prisetimo kako je to kada nekoliko minuta stojimo tiho, ćutimo, ne fotografišemo, ne žurimo, već jednostavno gledamo u pejzaže koji su toliko lepi da nam deluju nestvarno.




Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala