Nema nikakve šanse da se to promeni i kad-tad će, uveren je, odnosi Evrope i Rusije moraju da se vrate u normalu jer je aktuelno stanje neprirodno i neodrživo.
Realnost je uz to, konstatuje Milivojević, da Evrope nema nigde, da je potpuno skrajnuta i da se nije snašla u globalnim kretanjima i da je njen položaj minoran na svetskoj sceni, a okidač za to su bile promene u Americi i rat u Ukrajini, dok su tri razloga presudno uticala da je “spuste na zemlju”.
„Prvi je što je EU odustala od onoga što ona predstavlja u osnovi, da bude uspešan mirnodopski projekat zasnovan na ekonomiji, na četiri slobode i na nečemu što je podrazumevalo pre svega saradnju i razvoj u mirnodopskim uslovima. Evropska unija to više nije. Ona je od toga odustala i danas vodi ratnu politiku, što je potpuno suprotno onome što ona treba da predstavlja u osnovi. Drugi razlog je što Evropa nije razumela da je neoliberalni koncept na globalnom planu iscrpljen I da na njemu više nije moguće zasnivati bilo kakvu ozbiljnu strategiju za budućnost. I treća stvar je što sada u Evropi imamo elite koje apsolutno ne odgovaraju onome što su potrebe matičnih država i nacija“, objašnjava diplomata.
Briselska administracija priprema teren za novi sukob
On napominje da je najbolji odraz mesta i uloge Evrope, pre svega EU, u ovom trenutku kadrovska politika: ne mogu u prelomnim trenucima kad se treba prilagoditi globalnim uslovima, da je vode ličnosti bez autoriteta I političkog kredibiliteta.
Profesor dr Mitar Kovač, poslanik Skupštine Srbije, veruje da Evropljani većinski ne prihvataju ono što joj aktuelna politička elita EU I Britanije nabeđeno i samouvereno predstavlja kao neke vrednosti.
„Evropska unija je s izbijanjem ukrajinske krize promenila svoj prvobitni obrazac. Ona je nekad bila prepoznata kao poželjna organizacija koja pomaze malim zemljama da ubrzaju tempo razvoja. Danas ona to nije - takmiči se u tome ko je više rusofoban, ko je više nacifikovan, ko je bliže vrednostima koje propagira Ukrajina“, kaže Kovač uz opasku da kad bi sad raspisali referendum u EU briselska administracija ne bi dobila pozitivnu ocenu.
On je uveren da će Evropa imati sve veće probleme dok ne promeni stratešku orijentaciju.
„Sve što čini Evropa, posebno sa vodećom ulogom Francuske i Nemačke, govori o ratu projektovanom sa Ruskom Federacijom, o tome kako će se Nemačka militarizovati kao centralna sila tog saveza, kako će se formirati buduće oružane snage Evrope ili vojska u okviru NATO ili bez njega - sve su to opasni koraci. Pa kad Nemci govore o nuklearnom programu, sve to zabrinjava, , a moramo biti svesni istorije da su upravo u Evropi pokrenuta dva svetska rata, a da ova administracija EU sad priprema tle za neki novi evropski sukob koji bi verovatno ponovo bio svetski rat“, upozorava Kovač.
Milivojević podseća da Evropljani ne samo da su pokrenuli dva svetska rata, nego su oba izgubili, a pobednici su u oba svetska rata bili Rusi i Amerikanci.
„To je opomena. I mislim da je to i poruka - nećemo vam dozvoliti da i treći put to uradite.“
Amerika odbija da ratuje za evropske ideje
Kad je reč o nemačkoj politici, Milivojević ukazuje na nekoliko važnih momenata: pokušaj Nemačke da se vrati na vodeći poziciju u Evropi uz nastojanje da se nametne prvo u EU, ali i kao glasnogovornik za buduće evropske projekcije.
„Mi se sad nalazimo na putu prema nekom novom svetskom poretku gde je tvrda moć odlučujući kriterijum za ocenu ko može a ko ne da govori u globalnom smislu. I nije slučajno što Amerikanci tu stavljaju Kinu i Rusiju u prvi plan, zato što svi drugi nisu konkurentni kad je reč o tvrdoj moći. To je pre svega vojna sila s jedne strane, ali i ubedljivost drugih argumenta. A kad je reč o Kini, to je ekonomija, ali i razvojni potencijali, IT tehnologije, veštačka inteligencija. Evrope tu uopšte nema, uopšte nije faktor na globalnom nivou. A nemačka politika bi da je vrati, ali na način koji bi obezbedio budućnost elitama na vlasti, koje diktiraju politiku.“
Još jedan element, prema rečima diplomate, jeste politika naoružanja gde Nemačka koja više nije lokomotiva pokušava da revitalizuje industriju preko vojno-industrijskog kompleksa.
„Ne postoji element koji će vas brže vratiti na industrijski važnu poziciju nego politika naoružavanja, dakle ratna privreda. Nemačka ima te pontencijale i nije slučajno što se tome vraća, jer to je jedina šansa da uhvati neki priključak. I treći element, možda najopasniji, jeste politika revanšizma u nemačkom slučaju. I to polako dolazi do izražaja“, objašnjava Milivojević.
Kovač komentariše i izjavu francuskog predsednika Emanuela Makrona da je ovo trenutak u kome su zajedno ruski predsednik, američki predsednik, kineski predsednik protiv Evrope i da je zato vreme da se Evropa probudi.
„Nije Evropa okružena neprijateljima, ovo je upozorenje da su ova tri lidera u vrednostnom smislu na jednoj strani, zastupajući upravo suverenističku politiku, dok je u Evropi takvoj kakva jeste izolacionizam na sceni zbog čuvanja globalizma kao čeda koje je propalo. Oni su veoma bolno doživeli izbor Trumpa i njegove administracije, promenu strategije Amerike prema svetu, a i prema Americi i drugim zemljama u Evropi i davanje do znanja vodećim evropskim državama i nacijama da Amerika neće da ratuje za njihove ideje, da neće da se stavi na čelo tih hordi u Evropi koje bi išle na istok“, kaže on.
Milivojević dodaje da je na dnevni red došla I tema NATO koji gubi svoj smisao i funkciju.
„Amerika neće da učestvuje u ratu protiv Rusije. Ne slaže se ni da NATO bude u funkciji tog rata uz njeno učešće. Ako neće u rat, onda neće ni da učestvuje ni kao članica NATO… Stvar je ogoljena u bliskoistočnom sukobu, gde je Tramp očekivao u najmanju ruku solidarnost i određenu participaciju. Evropljani kažu - mi ne prepoznajemo sebe u tom ratu. Onda Tramp kaže - ni ja ne prepoznajem Ameriku u vašem ratu koji vi hoćete da vodite protiv Rusije. Prema tome na istom smo. I tu je sad došlo do potpunog raskola.“
Srbija da gleda svoja posla
O tome, kako kaže naš sagovornik, svedoči I odluka Trampa da povuče 5000 američkih vojnika iz Nemačke, što je možda simbolično kad je reč o vojnim efektima, ali je snažna poruka.
„Taj potez daje do znanja da Tramp neće da participira u politici koja podrazumeva i tvrdu moć, i vojne efektive a sa kojom se on ne slaže i koja nije saglasna sa njegovim interesima. Ovo je simbolika koja predstavlja i poruku i opomenu.“
SAD neće isporučivati Evropi ni tomahavke ni raketne platfome velikog dometa, za šta Kovač kaže da je bazirano na američkoj bezbednosnoj proceni.
„Amerika shvata da nema rata sa Rusijom, a da ne bude ugrožena američka bezbednost. Zašto bi oni radi neke ofanzivne namere ovih vodećih evropskih zemalja žrtvovali američku bezbednost, kada su odlično procenili da više nisu jedina sila koja može diktirati globalne odnose i da moraju da sarađuju, razgovaraju i sa druge dve globalne sile, posebno u regionima gde su njihovi interesi suprotstavljeni. Takva Evropa ne zanima Ameriku“, primećuje Kovač.
Na pitanje gde je u svemu mesto Srbije Milivojević ističe da je za nju najvažnije da gleda svoja posla, nigde se ne svrstava i kao glavne kriterijume ima svoj državni i nacionalni interes i očuvanje vojne neutralnosti i političke nezavisnosti.
„Sve drugo o tom potom videćemo. Strpljen spasen.“
Kovač u sličnom tonu kaže da Srbija ne treba da zastupa ničije interese, već da se rukovodi svojim, a da posebno ne treba da zastupa interese briselske administracije:
„Na sceni su ove tri globalne sile koje su izvesno prijateljski okrenute ka nama, a imamo dobru osnovu da i sa Amerikom izgladimo neke nesporazume, da na tom fonu saradnje sa njima rešavamo svoje nacionalno pitanje.“
Pogledajte i: