Na to je u emisiji Energija Sputnjika ukazao agroekonomista dr Miladin Ševarlić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, u penziji.
Sukobi na Bliskom istoku, tačnije američko-izraelsko bombardovanje Irana koje je dovelo do zatvaranja Ormuskog moreuza od strane Teherana dovelo je do visokih cena nafte i naftnih derivata koje variraju uglavnom iznad 100 dolara za barel. To se neminovno odrazilo na prolećnu setvu svuda u svetu, jer setve nema bez dizela, ali i na manjak mineralnog đubriva, s obzirom na to da trećina ukupne svetske proiizvodnje stiže sa Bliskog istoka.
Ševarlić podseća da treba imati u vidu da je setva uvek iz dva dela i da smo jesenju obavili u redovnim uslovima.
Uobičajen tok u neuobičajeno vreme
„Onaj zimski period je bio normalan u smislu snabdevenosti gorivom i relativno uobičajenim cenama mineralnih đubriva, semena i drugih repromaterijala. Međutim, kako je počela ova globalna kriza na Bliskom Istoku i bombardovanje Irana, došli su problemi. Recimo, za sedmične isporuke mineralnog đubriva, povećavana je cena za sedamdeset evra po paleti. To je na jednu tonu, jer na paletu staje tona. Zatim je povećavana cena dizel goriva za registrovana poljoprivredna gazdinstva sa tradicionalnih 179 dinara na 186 dinara, što znači da je praktično sedam dinara poskupelo dizel gorivo za prolećnu setvu“, precizira ovaj agroekonomista.
On napominje da je poskupelo gorivo i za druge namene, jer ga poljoprivrednici ne troše samo za setvu i obradu, nego i za snabdevanje i za dovoz drugog repromaterijala, stočne hrane i svega ostalog, tako da to ima daleko veći uticaj nego što na prvi pogled izgleda.
Poremećaji koji su se desili ipak nisu ugrozili setvu.
„Setva je protekla u relativno uobičajenom toku. Bilo je dovoljno vlage, bili su dobri klimatski uslovi za pripremu oranja. Oni koji su obavili zimsko oranje, oni su mogli lako da pripreme zemljište za prolećnu setvu, i pristupilo se setvi, izuzev što je praktično došlo do još jednog skoka cena mineralnih đubriva i do gotovo sedmičnog skoka cena dizel goriva za poljoprivredu, bez obzira koliko se država trudila da zaštiti taj sektor“, kaže ovaj agroekonomista.
Kao i lani
Ševarlić napominje da je najveći skok cena bio kod primene pesticida koje tradicionalno najbrže rastu. Po njegovoj proceni, inputi su ovog proleća za oko 20 odsto bili skuplji u odnosu na prošlogodišnju prolećnu setvu.
Ipak su zasejane površine kao i prošle godine.
„Zasejano je najviše kukuruza, preko osam stotina hiljada hektara mada se očekivalo da će se zasejati manje zbog prošlogodišnje suše. Međutim, dugoročno kukuruz ima najstabilnije prinose. Problem je što država ne ulaže, ne investira i ne subvencionira sisteme za navodnjavanje. Na području Vojvodine imamo jednu agrarnu politiku, tu se subvencioniraju sistemi za navodnjavanje, a na području centralne Srbije subvencionira se samo oprema za navodnjavanje, ali ne i bušenje bunara, koji je najveći deo investicije“, ukazuje ovaj profesor Poljoprivrednog fakulteta u penziji.
Na pitanje šta poljoprivrednik može da očekuju od žetve, on nije optimista.
„Ako mu ova setvena struktura ne ulazi u neku višu fazu prerade, bilo u ishranu stoke, bilo u preradu u prehrambene proizvode, može da očekuje samo gubitak. To je moje duboko uverenje, s obzirom na prosečnu posedovanu strukturu kod nas. Na ovu cenu inputa mislim da bi kukuruz i pšenica trebalo da budu oko trideset pet dinara za kilogram, a soja i suncokret oko sedamdeset dinara“, smatra sagovornik Sputnjika.
Računi kad im vreme nije
On je bio kritičan prema meri donetoj bez ikakve najave, pošto je jesenja setva već bila obavljena, prema kojoj su uslov za dobijanje 18.000 dinara subvencije po hektaru računi kojima se dokazuje kupovina semena, pesticida... To, kaže, nije u skladu sa merama agrarne politike u Evropskoj uniji. Ako su to davanja po hektaru, ona ne smeju da budu uslovljena nikakvim računima, smatra on. Podsetio je da je prethodne godine poljoprivrednik dobijao 18.000 dinara subvencija po hektaru, plus 17.000 dinara uz priložene račune o nabavci onoga što je potrebno za poljoprivrednu proizvodnju.
Ševarlić kaže i da je uravnilovke, jer isti tretman ima najmanje registrovano poljoprivredno gazdinstvo od pola hektara, kao i najveće od sto hektara. Pri tom je, kako napominje, prosečna veličina gazdinstva u Srbiji 5,5 hektara.
On podseća da smo od 1960. kada je bio jedini potpuni popis poljoprivrede u bivšoj SFRJ, do 2012. kada je bio prvi popis u Srbiji, u centralnoj Srbiji i Vojvodini, izgubili 1.500.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Od 2012. do popisa 2023. još 200.000 hektara, što su jako veliki gubici. Trenutno je u funkciji negde oko 3.250.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega najveći deo pod žitaricama.
Tek na desetom mestu
Svake godine se, kako upozorava, za dva do tri odsto smanjuje broj poljoprivrednika. On smatra da je ogroman problem za poljoprivredu Srbije veliki pad stočarske proizvodnje koja je, ne samo mera uspešnosti poljoprivrede jedne zemlje, nego i vezivno tkivo za mesto stanovanja, odnosno za život na selu. Zato je bio vrlo kritičan prema tome što je u nedavno prezentovanoj strategiji Srbije do 2035. godine poljoprivreda zavredela tek deseto mesto.
Zabrinemo se, kaže, tek kada se u još jednoj krizi u nizu zapitamo hoćemo li imati dovoljno životnih namirnica koje čine gotovo polovinu potrošačke korpe.
Na pitanje kako će nam izgledati jesenja setva ukoliko bude nastavljena sadašnja situacija na Bliksom istoku koja utiče na cene repromaterijala, Ševarlić kaže da će to dovesti do redukovanja obrade zemljišta i do većih troškova proizvodnje. Oni koji ne budu mogli da izdrže više cene repromaterijala umesto strnih žita će sejati neke druge ozime useve, ili kulturu koja ne zahteva oranje, poput uljane repice, kaže Ševarlić.
Pogledajte i: