Leta 1941. godine, porodica Savičev je planirala da napusti Lenjingrad, ali nije uspela – rat ih je iznenadio. Nisu imali drugog izbora nego da ostanu u opkoljenom gradu i pomognu frontu koliko god mogu, nadajući se kraju rata.
Tanja je dobila svesku u znak sećanja na svoju stariju sestru Ninu, koja je nestala tokom granatiranja. Svi u porodici su verovali da je mrtva. Tada je Tanja počela da piše svoje potresne beleške:
„Ženja je umrla 28. decembra u 00:00, 1941.“
„Baka je umrla 25. januara u 15:00, 1942.“
„Ljoka je umro 17. marta u 05:00, 1942.“
„Stric Vasja je umro 13. aprila u 02:00, 1942.“
„Stric Ljoša 10. maja u 15:00, 1942.“
„Mama 13. maja u 07:30, 1942.“
„Savičevi su umrli.“
„Svi su umrli.“
„Samo je Tanja ostala.“
Mala beležnica sa devet strašnih zapisa nalazila se među dokaznim dokumentima na Nirnberškom procesu. Danas se Tanjin dnevnik nalazi u Istorijskom muzeju Lenjingrada, a njegova kopija izložena je u vitrini jednog od paviljona na Piskarjovskom memorijalnom groblju. Sama Tanja u njemu gotovo ništa ne govori o sebi. Pokušali smo da zamislimo šta je mogla da misli, vidi i oseti. Tekst koji ćete čuti je kreativna rekonstrukcija zasnovana na stvarnim činjenicama o njenom životu i životima njene porodice. Tanja će zauvek ostati u sećanju onih koji su preživeli te strašne godine.