Jedna od najvećih svetskih investicionih banaka, Goldman Saks, upozorava da se svetske zalihe nafte približavaju najnižem nivou u proteklih osam godina. Po njihovim navodima, nafte koja se trenutno nalazi u skladištima širom sveta, pri sadašnjem nivou potrošnje, ima dovoljno za samo 101 dan.
Najvažniji razlog zbog kojeg ne možemo ovako nešto prognozirati, smatra Stanojević, jeste taj što se i ne zna kolike su zapravo svetske rezerve nafte.
Šta je sa komercijalnim zalihama?
Neke vrste nestašica jesu teoretski moguće, kaže naš sagovornik, ali dodaje da je, po njegovom mišljenju, i priča o „sto dana“ samo u domenu teorije
Kad gledamo strogo brojeve, svetske rezerve nafte iznose oko 1500 miliona barela, a svetskom tržištu trenutno nedostaje između deset i petnaest miliona. Ako podelimo tih 1500 sa petnaest dobijamo sto dana. Pretpostavljam da je takva računica podstakla Goldman Saks da razmišlja u tom pravcu. Sad, na tu računicu treba dodati i komercijalne zalihe, odnosno ono što je već kupljeno i što je napravljeno kao zaliha za buduću preradu, a što iznosi oko četiri do pet hiljada miliona barela. To je, po toj računici, dovoljno za još nekih četrdeset do pedeset dana, kaže Stanojević za Sputnjik.
On podseća da svetskom tržištu nedostaje ipak samo pomenutih deset do petnaest miliona, zbog čega on smatra da računica Goldman Saksa baš i ne stoji. Komercijalne rezerve bi, kad se već govori o danima, „razvukle“ naftu na daleko veći period vremena.
Zaboravili su na Rusiju
Naš sagovornik podseća da postoje zemlje koje jednostavno mogu da povećaju proizvodnju nafte, kao što su, na primer, Rusija, Kazahstan i druge. Iz tog razloga, kaže on, ukoliko zaista dođe do bilo kakvog nagoveštaja problema gde nestaju rezerve, svet će ipak „zažmuriti“ i prihvatiti rusku ili kazahstansku naftu.
Uvek će se naći zemlje, kao što je to Japan nedavno uradio, koje će ipak preći preko onoga šta su rekli i radili i rešiti da direktno kupuju rusku naftu.
Panika je najbolji drug berze
Stručnjaci povezuju stanje na koje Goldman Saks upozorava sa kontinuiranim ograničenjima isporuka kroz Ormuski moreuz. Po njihovim navodima, ukoliko se situacija ne promeni, do kraja maja će zalihe nafte biti dovoljne za samo 98 dana.
Da ja učestvujem na berzi, verovatno bih i ja dizao paniku. Berza je zasnovana na očekivanjima – na tome da li neko veruje da će se nešto desiti ili ne. Na osnovu toga se stvari kupuju i prodaju. Prema tome, ako neko digne paniku, cena će da ode gore, posle panika prođe, a cene padnu, onda se kupuje kad su cene niske, a diže se panika iznova da bi se cena digla i da bi se prodavalo na berzi.
Svašta je moguće, ističe naš sagovornik, a ovakve stvari smo već gledali, i to više puta.
Stalno je isto. Nedavno su optuživali i ljude bliske Trampu, pa čak i samog predsednika SAD, da se u petak najavljuje „oslobađanje“ Ormuza, nakon čega cene padaju. Nakon toga, u ponedeljak, kažu kako ipak nisu uspeli da ispune „misiju“, pa cene rastu. Oni koji kupe akcije u petak na velikom su dobitku u ponedeljak i tako u krug.
Realan razlog za paniku ne postoji što se nestašice tiče, cene hoće rasti, a širenje panike radi berze je oduvek postojalo i takve špekulacije nisu ništa novo, zaključuje Stanojević.
Pogledajte i: