Ovako novinar Milorad Vukašinović tumači izjavu evropskog komesara za proširenje Marte Kos koja je na pitanje izvestioca za Kosovo u Evropskom parlamentu „šta Evropska komisija radi u vezi sa pet država koje još nisu priznale Kosovo“, odgovorila da „prati šta se dešava“, te da je „razvoj ohrabrujuć“.
Po Vukašinovićevom mišljenju, to predstavlja klasično vršenje pritiska.
Moj je utisak da je ova izjava, kao i njoj slične, deo jedne stalne presije koja se vrši na tih pet država članica Evropske unije koje nisu priznale nezavisnost Kosova i koje iz svojih unutrašnjih razloga i zbog ustavno-pravnih ograničenja jednostavno ne žele da ga priznaju, potpuno svesne činjenice da je Kosovo presedan sa stanovišta međunarodnog javnog prava koji bi se već sutra mogao primeniti i na njihovim teritorijama, kaže Vukašinović za Sputnjik.
Tih pet država koje ne priznaju nezavisnost lažne države Kosovo – Slovačka, Španija, Kipar, Rumunija i Grčka, imaju vrlo izražene separatističke pokrete na svojoj teritoriji i upravo zbog toga ne žele da priznaju jednu takvu tvorevinu, jer bi se ti pokreti svakako pozvali na tu vladinu odluku, objašnjava naš sagovornik.
Pritisak i na Srbiju
On kaže da nije nikakva tajna da je na jednoj konferenciji, o kojoj je pisao poznati nemački diplomata Vili Vimer, a koju su organizovali Amerikanci krajem aprila 2000. godine upravo u Bratislavi i gde su prisustvovali visoki političari sadašnje Evropske unije, doneta odluka da se nezavisnost Kosova mora priznati u granicama u kojima je sada i u okviru NATO saveza.
Međutim, očigledno da za tako nešto još nema konsenzusa i da se ovakve izjave povremeno plasiraju kao jedan vid pritiska, ne samo na tih pet država članica, nego i na Srbiju, koja bi mogla da se eventualno pokoleba i da sama napravi neki neoprezan potez koji bi u evropskim centrima moći mogao da se protumači kao neka vrsta konkludentnog priznanja Kosova. Prema tome, ovo nije samo izjava usmerena ka državama članicama EU koje nisu priznale nezavisnost takozvanog i lažnog Kosova, nego je ovo i svojevrsni vid pritiska na Beogradu. Ja to tako vidim i tumačim.
Ovo ne predstavlja nikakvo iznenađenje, tim pre ako se ima u vidu činjenica da Marta Kos dolazi iz Slovenije, odnosno iz države koja je među prvima priznala lažnu državu Kosovo i time počinila brutalan zločin protiv međunarodnog javnog prava i svih principa na kojima počiva međunarodni pravni i politički poredak, uključujući, naravno, Povelju Ujedinjenih nacija kao osnovni međunarodnopravni ugovor, zaključuje Vukašinović.
Jedna od pet zemalja u međuvremenu se oglasila i potvrdila da ne odstupa od svog stava formiranog još 2007. godine, uprkos pritiscima. Slovačka je svima stavila do znanja da kod nje nema nikakvog „ohrabrujućeg razvoja“, te da rešavanje budućeg statusa pokrajine Kosovo mora biti zasnovano na poštovanju legitimnih zahteva Srbije, kao i Povelje Ujedinjenih nacija i drugih međunarodno pravnih normi.
Pogledajte i: