Prvo, ogroman je cinizam sama poruka komesarke Marte Kos da se evri iz fondova zamrzavaju za Srbiju zbog ovdašnjih pravosudnih zakona.
Jer, tek celo njeno obraćanje potpuno razotkriva suštinu koja u najkraćem glasi – neophodno je da Srbija uvede sankcije Rusiji, a za ostalo ćemo se dogovoriti.
Ali, ni to nije ništa novo. Put Srbije u Evropsku uniju u poslednjih četvrt veka staza je opsena, prevara, medijsko propagandnog inženjeringa i šibicarskih trikova.
Šest velikih laži
Velika je laž da Evropska unija obezbeđuje ekonomski prosperitet i mirnu budućnost za Srbiju i njene građane.
Investicije iz Evrope ovde su dolazile baš zbog jeftinijeg ruskog gasa i povoljnije radne snage (kojoj je u međuvremenu skočila cena). A Srbija je samo na ruskom gasu i samo do ove godine uštedela dve milijarde dolara koje je mogla da troši u punom suverenitetu. A ne kao uslovljeni EU novac za programirane „investicije“ i nametnute projekte koji se u krajnjem zbiru isplate najviše moćnim članicama Unije.
Srbija se upravo i razvijala zbog ekonomske saradnje sa svima i bez uvođenja sankcija bilo kome.
Velika je laž da nam Evropa donosi standarde uređenog društva. Upravo ta Evropa nam je bolonjskim reformama unakazila školstvo (a ne Lomonosov i Moskva), dok su nam venecijanske komisije razvalile pravosuđe.
Ta Evropa nam je nametnula džender agende, rodno ravnopravni jezik, razne psihološkinje, sociološkinje, dramaturškinje. Ta Evropa je finansirala antisrpske filmove u kojima smo prikazani kao razulareni skinhedsi i razgoropađeni huligani.
Ta Evropa nam sada nameće zakon po kome će maloletna deca putem aplikacije moći socijalnim službama da prijave čak i nameru oca ili majke da im klepe ćušku.
Velika laž je da Srbija mora u EU i NATO jer joj to nameće geografski položaj i famozno – okruženje.
Pa zašto onda, ako je geografija kriterijum, posle Drugog svetskog rata Japan i Južna Koreja, recimo, nisu potpale pod uticaj SSSR i Kine, već prekookeanske Amerike.
Zašto se sada ne nameće Izraelu da prihvati geografsku zakonitost i model života arapskog poluostrva. Nego mu se dopušta da bude hegemon nad svim susedima. Zašto se Ukrajina i ruski narod u njoj pokušavaju otrgnuti od snažne Rusije kad su za nju geografski, istorijski i kulturološki zalepljeni.
Velika laž je da bi put u Evropsku uniju iskorenio korupciju u Srbiji. Pa kako će o korupciji da nam priča Ursula fon der Lajen, čelnica najveće svetske korupcionaške afere “Fajzergejt“ vredne 35 milijardi dolara.
Ili će valjda da nam primer budu briselski mezimci i zemlje kao Ukrajina koju je više razorila korupcija nego ratni sukobi, ili lažna država Kosovo, meka narko-korupcionoškog zla na Balkanu.
Velika je laž i da bi put u EU vodio istorijskom pomirenju u regionu. Da bi otvorio vrata razumevanju, zajedničkoj budućnosti, toleranciji, lečenju istorijskih rana...
Članstvo u EU za Srbiju bi značilo upravo da naša država prihvati stigmu koju su vodeće zemlje Zapada i stvorile protiv našeg naroda.
Morali bismo da „priznamo“ da smo Kosovo (zauvek) izgubili zbog „torture nad Albancima“, a da je Republika Srpska „genocidna tvorevina“ nastala u Srebrenici, a ne u Dejtonu. Da su Srbija i Srbi jedini krivci za građanski rat devedesetih i za NATO zločin 1999. što je u stvari bila humanitarna intervencija protiv „balkanskih kasapina“.
Velika laž je da odluka Srbije da odbije da uvede sankcije Rusiji predstavlja u stvari okretanje leđa od Zapada i promenu spoljnopolitičkog kursa.
Pa da li je onda Tramp, koji se redovno čuje sa Putinom (kao i protekle nedelje) okrenuo leđa Zapadu. Da li je Amerika, koja upravo potpuno poništava suludi evropski rat u Ukrajini, okrenula leđa Zapadu. Da li Vašington okreće leđa Zapadu jer hoće da povuče trupe iz Nemačke, Španije, Italije i jer preti da će da izađe iz NATO-a.
Okreće li Bela kuća leđa Zapadu kad uvodi kaznene carine Evropskoj uniji i tako joj satire autoindustriju!?
Ne, naravno. U današnjem svetu takve relacije Zapad-Istok više ne postoje. Svako gleda svoje interese u doba ogromnog geopolitičkog i energetskog loma, pa tim interesima mora da se rukovodi i Srbija.
Srbija nema alternativu
Najveća laž i najstrašnija mantra koja je ostavila teške posledice po Srbiju je da – EU nema alternativu.
Istina je da jedino Srbija nema alternativu. A puteva za saradnju je bezbroj.
Tu su Rusija, Kina, Indija, Brazil, tu su arapske zemlje, tu je BRIKS, ŠOS, tu je Amerika, tu su svi susedi, tu su i sve evropske zemlje koje imaju interes da ravnopravno i u dobroj veri grade sveukupne odnose sa Srbijom.
Samo je važno da više ne verujemo u beskrajne laži da nas u EU čeka raj. Jer je taj put popločan potpunim samouništenjem i poniženjem.