Iranci, nasuprot tome, ocenio je Merc, „očigledno pregovaraju veoma vešto – ili veoma vešto ne pregovaraju“, a Donald Tramp nije propustio priliku da, zlovoljno, nemačkom kancelaru uzvrati kako „nema pojma o čemu priča“, te da „nije ni čudo što Nemačka stoji tako loše, i ekonomski i inače“.
Ko će izdržati kraće
U tome je, uostalom, Tramp potpuno u pravu jer su ionako slabašne prognoze nemačkog privrednog rasta već prepolovljene na jedva 0,5 odsto uprkos enormnom zaduživanju – što znači da im sledi i četvrta u nizu godina stagnacije i zaostajanja, dok uporedo s tim opozicioni AfD ima četiri odsto veću podršku od kancelarove partije – no, to na stranu, ostaje činjenica i da se nastavlja primirje koje to nije u ratu koji nije kakav bi još mogao da postane.
A sat otkucava, jer će trenutno stanje blokiranog izvoza nafte, gasa i svega drugog što je prolazilo kroz Ormuski moreuz neka od zaraćenih strana moći da izdrži kraće – Iran, ili oni koji su izvršili agresiju na tu zemlju. „Blumbergova“ računica pokazala je nedavno da bi američku blokadu iranske blokade Ormuza Iran mogao da izdrži nešto duže nego što Amerika može da ostane solventna, a tome svakako treba dodati i svest o egzistencijalnoj ugroženosti kao faktor otpornosti koji se ne sme zanemariti. Ovo tim pre što je, prema podacima međunarodnih transportnih kompanija, za prvih 10 dana američke blokade Iran ipak uspeo da izveze više od 10 miliona barela nafte Kini, svega 30-ak odsto manje nego pre rata, verovatno uz korišćenje teritorijalnih voda Pakistana gde američka mornarica nema pristup…
Trofazna deeskalacija i otkazani pregovori
U svakom slučaju, druga runda neposrednih iransko-američkih pregovora u Pakistanu minulog vikenda nije se dogodila u predviđenom formatu nakon što američka delegacija tamo u poslednji čas nije otputovala jer Iran nije hteo da odustane od svog predloga koji Amerika nije htela da prihvati – trofazne deeskalacije u sklopu koje bi, najpre, bila okončana vojna agresija na Iran i Liban, da bi u drugoj fazi bila utvrđena nova pravila prolaza kroz Ormuski moreuz u skladu s dogovorom Irana i Omana, dok bi potom, u trećoj fazi, na red došao i iranski nuklearni program.
Kudikamo ohrabrujući znak da su nekakvi – makar i pojedinačni – dogovori iza zatvorenih vrata mogući predstavljao je prolazak japanskog supertankera s naftom kroz Ormuz ovog utorka, nakon što je ispunio uslove Irana za to a potom dobio i pristanak Amerike.
Jezik bombi
S druge strane, Donald Tramp tvrdi da u Iranu vlada haos i da nema s kim da pregovara – iako su susreti Abasa Arakčija sa Vladimirom Putinom i Sergejom Lavrovom, te ruskog i iranskog ministra odbrane, dokazali suprotno – a ako je verovati portalu „Aksios“, američki predsednik je jednom od svojih savetnika nedavno rekao i da iranske vođe „razumeju samo bombe“. Što je izazvalo bojazan u Beloj kući da bi Amerika mogla da bude uvučena u dugotrajni scenario zamrznutog konflikta usled koga rastu cene energenata i inflacija, a u svakom času može i da se rasplamsa u obnovljeni oružani sukob. Na samo šest meseci uoči novembarskih međuizbora za Kongres, ocenjuje „Aksios“, „zamrznuti konflikt je za Trampa najgora opcija, i politički i ekonomski“.
Jedan od istaknutijih iranskih pregovarača, profesor Mohamed Marandi, opominje pak da „postoji značajna mogućnost da bi Epstinova koalicija mogla ponovo da pokrene agresiju protiv iranskog naroda u sledećih nekoliko dana. Odgovor Islamske republike„ – najavljuje Marandi – „biće odlučan“.
Otkriće En-Bi-Sija
S obzirom na iskustvo s početka rata, ovo nije prazna pretnja. Kako otkriva En-Bi-Si, udari Irana po američkim bazama u regionu bili su znatno ozbiljniji nego što je dosad prijavljeno – preko 100 pogođenih meta u 11 baza u 7 zemalja i šteta merena milijardama dolara, uključujući desetine aviona i napredne radarske sisteme. Kao potvrda njihove ranjivosti – mnogo veće od očekivane – može da posluži i podatak da je jedan uspešan napad na američke instalacije izveo čak i zastareli iranski avion F-5 iz ’60-ih godina prošlog veka.
Magazin „Atlantik“ otkriva i da potpredsednik SAD Džej Di Vens sumnja u preterani optimizam izveštaja o toku rata koje Pentagon upućuje Beloj kući – niti su Irancima naneli štetu kakvu prijavljuju, niti imaju raketa koliko tvrde. U skladu s tim sumnjama, i Si-En-En javlja da su tokom prve faze rata američke zalihe preciznih raketa ispražnjene u obimu od čak 50-ak odsto.
A na sve to i razdor među američkim saveznicima u regionu: Ujedinjeni Arapski Emirati, posle skoro 60 godina, napuštaju OPEK i OPEK plus organizacije proizvođača nafte.
Zašto su se Emirati sad odlučili na ovaj potez, i kako će to uticati na cenu nafte? U kakvom se stanju nalaze pregovori Irana i Amerike? Ko treba više da strahuje od vojne opcije?
O ovim su pitanjima u „Novom Sputnjik poretku„ govorili Borislav Korkodelović, dugogodišnji spoljnopolitički urednik u Tanjugu, i istraživač studija bezbednosti Nikola Vujinović.