Ovako vojni analitičar Andrej Mlakar komentariše vest da su se Velika Britanija i još devet evropskih država dogovorile da formiraju zajedničku ratnu mornaricu „radi odvraćanja budućih pretnji iz Rusije na severu kontinenta“.
Ove snage delovaće kao dopuna NATO-u, dodao je on. Sporazum o formiranju zajedničke mornarice potpisali su: Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska, Finska, Island, Norveška, Švedska, baltičke države i Holandija.
Cilj novih pomorskih snaga biće zajednička obuka, a u slučaju potrebe njima će se upravljati iz štaba britanskih oružanih snaga. Prema Dženkinsovim rečima, formiranje ovih snaga omogućiće da, u slučaju izbijanja sukoba, postoje „stvarne sposobnosti, konkretni ratni planovi i stvarna integracija“. Kako se ističe, Sjedinjene Američke Države neće biti deo ovih snaga, ali se razmatra mogućnost učešća Kanade.
Britanija više nema mornaricu
Velika Britanija koja se nekada ponosila svojom mornaricom koja je gospodarila morima nema ni jedan ispravan razarač, a želi da bude organizator jedinstvenih snaga devet evropskih zemalja, ističe Mlakar.
„Svih šest razarača su operativno nesposobni, dva nosača aviona jedva funkcionišu“, navodi on i dodaje da su se, zbog ovakvog stanja britanske mornarice, u Argentini osokolili, pa opet razmatraju mogućnost zauzimanja Malvinskih ostrva, oko kojih su se 1982. godine sukobili sa Britanijom.
Te, sada već davne godine, stanje u Kraljevskoj mornarici bilo je drugačije – Britanija je imala tri nosača aviona i nuklearne podmornice – danas ova država ne bi mogla da izvede tako složenu operaciju 7000 kilometara daleko od britanskih obala.
„Velika Britanija je nekada imala dvadesetak razarača, danas ima svega šest, od toga su svi neispravni. Znači, došli smo do toga da Velika Britanija nema svoju mornaricu, a pri tome preti da će da zaustavlja Rusiju u Baltiku“, komentariše Mlakar.
Kako zaustaviti Rusiju mornaricom koja ne postoji
Ideja o zajedničkim pomorskim snagama nije nova, aktuelna je već neko vreme. Zapadne zemlje pokretale su provokacije i kampanje kako bi upozorili na „rusku opasnost“ u basenu Baltičkog mora. Pre nekoliko godina britanski ratni brodovi pojavili su se kod obala Danske, dok se u Švedskoj, još pre početka specijalne operacije u Ukrajini, s vremena na vreme, po ugledu na period Hladnog rata, organizuju kampanje „lova“ na ruske podmornice koje navodno žele da zauzmu strateški važno ostrvo Gotland, objašnjava Mlakar.
Takođe, Estonija, koja raspolaže izvesnim brojem minolovaca, zanosila se idejom da postavi mine i blokira rusku flotu u Finskom zalivu.
Jedina nepoznanica je kako će jedinstvena mornarica odvraćati Rusiju, s obzirom na ruski kopneni raketni arsenal u zoni Baltika, Kalinjingradu, Sankt Peterburgu i Finskom zalivu, dodaje on.
„Rusija ne mora ni da šalje brodove, dovoljno je da lansira rakete, pošto je Baltičko more zatvoreno i da kompletnu koaliciju od devet zemalja oteraju na dno Baltika“, konstatuje naš sagovornik.
Rusija je neprijateljski nastrojenim državama poslala nedavno još jednu poruku, kada su avioni tipa Tupoljev leteli naoružani raketama H-22, čija bojeva glava teži skoro jednu tonu. Ta raketa koristi se u Ukrajini za gađanje kopnenih ciljeva, ali ona je prevashodno konstruisana za potapanje nosača aviona.
„Baltička flota ima sposobnost nošenja krstarećih raketa – njihov raketni arsenal je mnogo veći, plus raketne krstarice koje imaju hipersonično naoružanje. Nijedna NATO mornarica u svom sastavu nema takvo naoružanje“, kaže Mlakar.
Pogledajte i: