Sukob na Blilisom istoku, pored brojnih strahova i zapitanosti s obzirom na globalne geopolitičke okolnosti, u prvi plan je pre svega iznedrio pitanje – kako nabaviti naftu i gas?
Jedna od najčešće izgovorenih i napisanih konstatacija posle američko- izraelskog bombardovanja Irana, koje je rezultovalo iranskim zatvaranjem Ormuskog zaliva, bila je da je time onemogućen prolaz petine svetske nafte i isto toliko gasa.
Mnogi analitičari, a ovih dana i MMF, sabirali su kakve će to posledice ostaviti po svetsku privredu, ne samo u ovoj godini. Dan svima počinje informacijom o tome koliko iznosi nova cena barela nafte na svetskoj pijaci, jer je svima jasno da od toga ne zavisi samo koliko će platiti gorivo koje se toči u automobile, nego i cena osnovnih životnih namirnica.
U jeku globalne trke za energentima, Međunarodna agencija za energetiku (IEA) pozvala je vlade zemalja širom sveta da osmisle svoje energetske politike da bi ublažile ekonomske posledice, kako je to ocenila, najveće energetske krize u poslednjih pola veka.
Da li je ova kriza u stvari pokazala da su nafta i gas i dalje osnovna pokretačka snaga sveta, koliko god ulagali u obnovljive izvore energije? Gde su fosilna goriva nezamenjiva i gde će to i nadalje biti? Koliko je realna ocena IEA da će sukob na Bliskom istoku dovesti do gubitka poverenja u fosilna goriva i da će se potražnja za njima smanjiti i kako na to gledaju velike naftne i gasne kompanije?
O tome u emisiji „Energija Sputnjika“ novinarka Mira Kankaraš Trklja razgovara sa profesorom dr Petrom Stanojevićem, stručnjakom za naftu i gas.