U to je uveren ekonomista Bojan Stanić, pomoćnik direktora Sektora za strateške analize u Privrednoj komori Srbije, koji kaže da ne gleda svet kroz ružčaste naočare, već se kao i svi ekonomisti rukovodi brojkama, jer je za njih i dalje dva plus dva četiri.
Komentarišući prošlonedeljno prolećno zasedanje skupštine Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koji je javnosti predočio tri moguća scenarija kao posledicu zbivanja na Bliskom istoku i sva tri loša po globalnu privredu, ovaj ekonomista smatra da nije sve tako crno kako političari to vole da potenciraju,što govore i brojke koje je izneo MMF.
Prema onom kako stvari sad stoje, a to je najmanje loš scenario, globalna privreda ni na kraju ove godine zabeležila rast od 3,1 odsto što je pad od 0,3 procentna poena u odnosu na prethodna predviđanja, a inflacija bi otišla na 4,4 odsto. Privredni rast Srbije bi takođe pao za 0,2 procentna poena i dostigao bi 2,8 odsto. Po nekoj prvoj proceni inflacija bi otišla na 5,2 odsto, ali su se posle i iz MMF-a malo korigovali i rekli da u odnosu na taj referentni scenario, kako su ga oni nazvali, ipak, nije došlo do rasta cena hrane i nekih osnovnih potrepština, pa se računa da ona ne bi prebacila 5,0 posto.
Po onom gorem scenariju, ako se kriza na Bliskom istoku oduži, onda globalni privredni rast ne bi prešao 2,5 odsto, a inflacija bi otišla na 5,4 procenta. Po trećem najgorem scenariju, ukoliko dođe do velikih oštećenja energetske infrastrukture u zemljama Persijskog zaliva, privredni rast u svetu bi se zaustavio na 2,0 odsto.
Ni blizu prošloj krizi
Zbog sukoba na Bliskom istoku i zatvorenog Ormuskog moreuza cena nafte je otišla na preko 100 dolara za barel i tu je sada negde oko 100 dolara što utiče na cene svega drugog i na rast inflacije. Stanić, međutim, podseća kako je izgledala svetska pa i domaća privreda 2020. godine, u vreme pandemije, kada je globalni privredni pad bio veći od četiri odsto u odnosu na sada prognoziranih tek 0,3 odsto. Inflacija se tada u velikom broju zemalja merila i dvocifrenim brojkama.
„U vreme pandemije smo imali potpunu obustavu avio letova. Danas se postavlja pitanje da li će zalihe goriva izdržati još četiri nedelje ili će jedan deo flote morati da se prizemlji. Tada se prizemljila sva flota. Tada je u Srbiji zabeležen negativan rast, dakle, imali smo pad privredne aktivnosti 0,9 odsto, a sad se pitamo da li će biti 2,0, ili 2,5 ili 2,8 odsto. Tako da je to neuporedivo“, kaže on.
Napominje, međutim, da je sada problematično što nema međunarodnog konsenzusa da se kriza rešava što pre, kakav je ranije postojao, jer su svi bili pogođeni. Ovde je sada, pre svega, uzrok geopolitika i nije u interesu svim stranama da ovo prestane što pre. U osnovi ovog geopolitičkog sukoba je, kako kaže, upravo iscrpljivanje druge strane.
Bez obzira što Amerika nije značajan uvoznik nafte, jer ima svoju, videli smo skok cena nafte i tamo. Inflacija u Americi i Nemačkoj se trenutno kreće slično kao u Srbiji, napominje on, ali i ističe da svetska privreda nije u toj krizi kao što je bila ni za vreme pandemije, niti je u krizi kao što je bila kada su bili naftni šokovi 70-ih godina prošlog veka. To su, kako dodaje, potvrdili i predstavnici MMF-a.
Inflacija pod kontrolom
„Ali ono što treba naglasiti, zemlje koje su jako osetljive na šokove moraju preduzeti mere, ne možete sve prepustiti tržišnom mehanizmu. I zato je država Srbija odlučila da ublaži taj inflatorni talas koji je išao.
Stanić kaže da se pokazalo ispravnim to što je država Srbija snizila akcize i uticala na cenu goriva. Zato, bez obzira što je ukinuta uredba o ograničenju marži, cene nisu mnogo porasle u maloprodaji, posebno kad su u pitanju prehrambeni proizvodi. Brinuli su se ljudi da li će inflacija odmah skočiti preko 3,5 odsto, a na poslednjem merenju sa 2,5 procenta, otišla je na 2,8 odsto što je, kako ističe, relativno dobar rezultat.
„I zato mi verujemo da možda čak neće ni biti ostvareno ovo predviđanje Međunarodnog monetarnog fonda, a to je da će se inflacija kretati negde tu do 5,0 odsto za Srbiju. Mi verujemo da neće čak preći ni 4,5 odsto, što je cilj Narodne banke Srbije. Naravno, to zavisi od svega što se dešava spolja. Ono što je sada prednost Srbije i što ona može dalje da radi jeste da u ovoj godini, a i u značajnom delu naredne, crpi izvore rasta iz infrastrukturnih projekata koji su povezani pre svega sa EKSPO-om“, ističe sagovornik Sputnjika.
Stabilne finansije
Na pitanje koliko će naš budžet moći da izdrži dalje sa smanjenim akcizama na gorivo i hoće li zbog toga biti uskraćenih za budžetska sredstva, Stanić ukazuje na to da su naše javne finansije stabilne.
„Bez obzira što se oseća nedostatak te akcize u budžetu, ne stvaraju se još uvek uslovi da se radi rebalans budžeta. Još nije značajno narušena ta struktura javnih prihoda i rashoda koja bi rezultirala većim, dubljim deficitom, da on pređe 3,0 odsto, kako je to planirano zakonom o budžetu za ovu godinu“, kaže on.
Pritom dodaje da su naše akcize u proseku bile veće nego što je to u Evropi, pa je zbog toga i pre ove krize maloprodajna cena naftnih derivata bila značajno viša nego u brojnim evropskim zemljama. Tako je u Srbiji sada cena porasla nekih 7,0 odsto, a u Nemačkoj možda i 40 procenata. Tek ukoliko bi došlo do ekstremnog razvoja situacije na Bliskom istoku , onda bi se moralo ići na druge mere, verovatno bi na značajno višem nivou morala da se ograničava cena goriva, smatra on.
„Mi sad imamo problem cene, količine nisu problem, ali ako bi došlo do problema nedostatka goriva, što je već ekstremni scenario, onda bi se, išlo na određene uštede, gledali bi se prioriteti, kako da se u dužem roku izdrži sa ograničenim zalihama, a da vitalne funkcije države, privrede, mogu da funkcionišu“, kaže Stanić koji ipak veruje da do toga neće doći.
Problem je EU
Pravo pitanje, po njegovom mišljenju, je međutim, šta će biti posle 2027. kada proće EKSPO koji je vukao infrastrukturne projekte. Dostupnost evropskog tržišta mnogo veći problem nego što je pitanje cene energenata, imajući u vidu da se mi zaista suočavamo sa brojnim ograničenjima koja se nameću iz Brisela, bez obzira što smo zemlja kandidat za članstvo.
U EU se u poslednje vreme uveliko priča o njenoj ekonomskoj autonomiji, a nama koji smo orijentisani na industriju, koji činimo preko 80 odsto industrijskog kapaciteta Zapadnog Balkana, dodatno se ograničava pristup njihovom tržištu raznim kvotama. Pritom, kamiondžija iz Srbije ne može više od 90 dana da bude u okviru šest meseci na evropskom tržištu, biće uhapšen, biće deportovan, zabraniće mu ulaz, podseća on.
Mora da se nađe određeni razum sa stanovišta Evropske unije, kako bismo mi mogli da doprinesemo toj ekonomskoj autonomiji evropske privrede kroz reindustrijalizaciju, jer oni hoće da povećaju učešće industrije u njihovom BDP-u sa 15 na 20 odsto do 2035. godine, smatra naš sagovornik.
Pritom je privreda EU i po najnovijim prognozama MMF-a u problemu i ove godine predvićaju privredni rast evrozone od samo 1,1 odsto, a Nemačke 0,8 odsto.
Nemoguće bez Kine
Stanić uz to napominje da ako evropska politika nije svesna, evropska privreda jeste da je nemoguće ostati konkurentan i na unutrašnjem ali i na međunarodnom tržištu bez saradnje sa Kinom. Za nas može da bude veoma važno na koji način će evropske firme koje su međunarodno konkurentne koristiti Srbiju kao investicionu destinaciju da bi mogli da dolaze do kineskog tržišta kroz sporazum o slobodnoj trgovini koji mi imamo sa Kinom, napominje Stanić.
Kina nezaustavljivo ide ka poziciji najjače privrede sveta, definitivno oni ostaju privreda koja najviše može da doprinese globalnom rastu, što je MMF i konstatovao. Privredni rast Kine, uprkos tome što je bila onemogućena da zbog zatvaranja Ormuskog moreuza kupuje naftu sa bliskoistočnog tržišta , ove godine će, prema MMF-u, iznositi 4,5 odsto, samo 0,5 procentnih poena manje od plana. U prvom kvartalu ove godine rast je bio pet odsto veći u odnosu na kraj 2025.
Na pitanje da li je ova nova bliskoisočna kriza još jedna u nizu nekoliko od 2008. godine nova ekonomska normalnost, kako to naziva poznati profesor sa Harvarda, istoričar i ekonomski analitičar, Nil Ferguson, Stanić napominje da je termin „permanentna kriza“ već ušao u upotrebu. A to je, kaže, zato što se svet ubrzao generalno i što su se ubrzali geopolitički interesi. Ta multipolarnost je već na neki način i formirana, ona se samo dodatno osnažuje u ovom periodu kojem mi sada svedočimo, ističe on u emisiji Energija Sputnjika.
Pogledajte i: