SRBIJA

Sve je počelo 1999! NATO novinarima nacrtao metu – danas ih dronovima ganjaju po ratištu

Nema sumnje da je gađanje RTS 1999. godine otvorilo put tome da novinari i ratni izveštači širom sveta postanu legitimne vojne mete, ocenjuje novinar Nikola Trklja.
Sputnik
NATO je svesno bombardovao RTS pre 27 godina kada je stradalo 16 radnika ove medijske kuće na svom radnom mestu, i prošao bez osude.
Takav odnos prema sedmoj sili dao je odrešene ruke svim akterima ratova posle 1999. godine da se novinari, ratni izveštači faktički smatraju legitimnom metom.

NATO 1999. godine proglasio novinare metom

Novinar i ratni izveštač lista „Politika“ Nikola Trklja kaže da se može reći da je bombardovanje RTS od strane NATO pakta prekretnica u pogledu poštovanja prava novinara - ratnog izveštača.

„Naravno, NATO pakt je targetirao, označio novinare RTS-a kao legitimnu metu i od tada ne postoje nikakva pravila. Jer, tadašnji portparol NATO-a Džejmi Šej je rekao da se može gađati civilni objekat koji je propaganda mašina u službi režima Slobodana Miloševića, odnosno da je RTS legitimna meta i da će ga gađati kao da je vojni objekat. I u tom trenutku sve što su posle toga rekli, bilo da se radi o portparolu NATO ili neke druge organizacije postaje besmisleno, jer su oni namerno gađali. Svesno su gađali i kinesku ambasadu u kojoj su takođe bili novinari. Od tog trenutka novinari nemaju onu vrstu zaštite, koju su imali pre toga kao ratni izveštači. Sada 20 godina kasnije ne da nemaju zaštitu nego postaju mete koje dronovima ganjaju po ratištu,“ upozorava Trklja.

On se priseća svog izveštavanja iz ratne zone kad je, kako kaže, kao mlad novinar prvi put otišao na ratište i tamo video jednog Britanca novinarakoji je bio potpuno obučen u svetlo, gotovo belo odelo.

Novinare po ratištu jure dronovi

„Mi smo se čudili zašto taj čovek se pojavljuje na ratištu baš u tom odelu. Onda nam je on objašnjavao da je to zato da bi bio dovoljno uočljiv, da snajperisti sa druge strane znaju i da vide da on nije vojnik već novinar. U to vreme su novinari nosili prsluke sa oznakama Press i to je bila oznaka koju su i snajperisti mogli da uoče i da ih poštede napada. Međutim, dešavalo se da dolazi neka delegacija na ratišta i nikad nisu razlikovali da li je delegacija novinarska ili neka druga, pa da se nešto i desi. Ali to je bilo pre nekih 30 i više godina. Danas je na ratištu potpuno druga slika. Na ratištu u Ukrajini vi imate slučajeve, i to je dokazano, da su novinari, bar u dva slučaje, novinari RT i Izvestija, namerno ubijeni, odnosno neprijateljski ukrajinski ili neki drugi dron ih je ciljao, jurio njihov automobil, iako je bio obeleženi, jurio ih dok ih nije sustigao. Znači, imao je nameru da gađa novinare, jer novinari koji su sa druge linije fronta se tretiraju maltene kao protivnici,“ kaže Trklja.

Kako naš sagovornik dodaje, nekad je bilo potpuno normalno da jedna medijska kuća ima svoje ljude i sa jedne i sa druge strane.

Ginu u Ukrajini i u Gazi

„Više ne. U tom sukobu u Ukrajini poginulo je više desetina novinara. Ali ono što se dešavalo u Gazi je bilo još gore. Ja tačno ne znam podatak, to je Međunarodna asocijacija novinara objavila koliko je u Gazi poginulo novinara, snimatelja, kamermana. Vi ste imali dokaza u izveštajima službenika Ujedinjenih nacija da su humanitarni konvoji koji su bili obeleženi i u kojima su bili humanitarni radnici UN u tom području gađani. Hoću da kažem da ono što je bilo pre 30 ili 40 godina da ako nosiš obeležje press da ti to daje sigurnost da protivnička strana neće da gađa novinarsku ekipu, sada maltene novinari ni ne nose te oznake, jer znaju da mogu da budu meta pre nego onaj običan ratnik koji stoji u rovu dve godine,“ navodi Trklja.
Uz današnju tehnologiju i preciznost i način ratovanja, zaključuje naš sagovornik, teško je da se kaže da li je neka ekipa ili grupa novinara slučajno ili namerno pogođena.
Podaci govore da je od početka sukoba u Ukrajini u zoni borbenih dejstava od 2014. poginulo više od 30 vojnih izveštača, a samo u 2025. poginulo je njih sedam. U Bejrutu je Izrael je ciljano gađao i pobio članove dopisničke televiziju El-Manar na jugu Libana.
RUSIJA
Margarita Simonjan: Iskreno saučešće zbog pogibije libanskih novinara
Komentar