NATO 1999. godine proglasio novinare metom
„Naravno, NATO pakt je targetirao, označio novinare RTS-a kao legitimnu metu i od tada ne postoje nikakva pravila. Jer, tadašnji portparol NATO-a Džejmi Šej je rekao da se može gađati civilni objekat koji je propaganda mašina u službi režima Slobodana Miloševića, odnosno da je RTS legitimna meta i da će ga gađati kao da je vojni objekat. I u tom trenutku sve što su posle toga rekli, bilo da se radi o portparolu NATO ili neke druge organizacije postaje besmisleno, jer su oni namerno gađali. Svesno su gađali i kinesku ambasadu u kojoj su takođe bili novinari. Od tog trenutka novinari nemaju onu vrstu zaštite, koju su imali pre toga kao ratni izveštači. Sada 20 godina kasnije ne da nemaju zaštitu nego postaju mete koje dronovima ganjaju po ratištu,“ upozorava Trklja.
Novinare po ratištu jure dronovi
„Mi smo se čudili zašto taj čovek se pojavljuje na ratištu baš u tom odelu. Onda nam je on objašnjavao da je to zato da bi bio dovoljno uočljiv, da snajperisti sa druge strane znaju i da vide da on nije vojnik već novinar. U to vreme su novinari nosili prsluke sa oznakama Press i to je bila oznaka koju su i snajperisti mogli da uoče i da ih poštede napada. Međutim, dešavalo se da dolazi neka delegacija na ratišta i nikad nisu razlikovali da li je delegacija novinarska ili neka druga, pa da se nešto i desi. Ali to je bilo pre nekih 30 i više godina. Danas je na ratištu potpuno druga slika. Na ratištu u Ukrajini vi imate slučajeve, i to je dokazano, da su novinari, bar u dva slučaje, novinari RT i Izvestija, namerno ubijeni, odnosno neprijateljski ukrajinski ili neki drugi dron ih je ciljao, jurio njihov automobil, iako je bio obeleženi, jurio ih dok ih nije sustigao. Znači, imao je nameru da gađa novinare, jer novinari koji su sa druge linije fronta se tretiraju maltene kao protivnici,“ kaže Trklja.