Mesto pronalaska
Jedini primerak u Srbiji do sada pronađen je još u jesen 2015. godine na levoj obali reke Nišave, kod sela Gradinje nedaleko od Dimitrovgrada, svega 1,5 kilometar od bugarske granice. Tokom rutinskog monitoringa kvaliteta vode, dr Boris Novaković iz Agencije za zaštitu životne sredine primetio je mužjaka u priobalnoj vegetaciji i sakupio ga. Uprkos kasnijim intenzivnim pretragama u dolini Nišave, autori nisu našli nove primerke, što ukazuje da je vrsta za sada retka u našoj zemlji.
Veliki ljubičasti trčuljak pripada rodu Carabus, koji broji gotovo hiljadu vrsta širom sveta. Karakteriše ga metalnoplav ili ljubičast sjaj, grubo kvrgasta pokrilca i robusno telo. Za razliku od srodnog džinovskog trčuljka (Carabus gigas), koji je potpuno crn, ova vrsta ima izrazit ljubičasti odsjaj.
Naučnici su svrstali pronađeni primerak u podvrstu Carabus scabrosus bureschianus, koja je do sada bila poznata u južnoj Bugarskoj i severnoj Grčkoj
CC0 / Slika generisane veštačkom inteligencijom /
I odrasle jedinke i larve su malakofagne – hrane se kopnenim puževima, posebno vrstom Helix lucorum (šumski ili turski puž), koja je zabeležena u blizini nalaza. Duge, zakrivljene mandibule služe im za uvlačenje u ljušturu puža. Vrsta naseljava listopadne šume sa debelim slojem stelje, kamenite padine i područja do oko 1.500 metara nadmorske visine, preneo je RTS.
Kako je stigao i čime se hrani „ljubičasti gigant“
Autori rada – dr Nikola Vesović, dr Srećko Ćurčić i dr Katarina Stojanović sa Biološkog fakulteta u Beogradu, zajedno sa dr Borisom Novakovićem – svrstali su pronađeni primerak u podvrstu Carabus scabrosus bureschianus, koja je do sada bila poznata u južnoj Bugarskoj i severnoj Grčkoj. Međutim, naglašavaju da su potrebni novi primerci, posebno mužjaci, da bi se definitivno utvrdio taksonomski status.
Najbliži poznati lokaliteti ove vrste u Bugarskoj udaljeni su gotovo 200 kilometara istočno. Zbog toga što trčuljak ne leti i vezan je za tlo, naučnici razmatraju tri moguća scenarija: prirodno širenje areala prema zapadu, slučajni transport čovekom ili postojanje dugo skrivene lokalne populacije u pograničnom području.
Naknadni nalazi na platformama građanske nauke (Dimitrovgrad 2018. i Pirot 2020.) sugerišu da je vrsta verovatno već šire rasprostranjena u jugoistočnoj Srbiji nego što se prvobitno mislilo. Ovo otkriće predstavlja značajno proširenje poznatog areala vrste na Balkanu ka zapadu.
Autori na kraju ističu potrebu za daljim terenskim istraživanjima kako bi se utvrdilo stanje populacije i razmotrile mere zaštite ove impresivne bube u okviru srpske zakonodavstva.
Pogledajte i: