Ovako politikolog Stevan Gajić komentariše najavu Španije da će u utorak zatražiti od Evropske unije (EU) da raskine sporazum o pridruživanju sa Izraelom.
Španski premijer Pedro Sančez, koji je već zategao odnose sa Trampom, tvrdi da izraelska vlada krši međunarodno pravo svojim vojnim intervencijama, a njegova izjava dolazi posle pisma koje su Irska, Slovenija i Španija uputile Evropskoj komisiji u petak, zahtevajući da se Sporazum o pridruživanju između EU i Izraela razmotri na sledećem sastanku Saveta za spoljne poslove. Distanciranje Evrope od Izraela, naravno, značilo bi dodatno i distanciranje od njegovog najvećeg saveznika – Amerike.
Što se tiče odnosa Brisel-Vašington, Gajić kaže da se on svakako poremetio od kako je Donald Tramp ušao u Belu kuću, još u prvom mandatu. Kad god su demokrate na vlasti, Evropska unija i Sjedinjene Države su u većoj harmoniji, koja ih vezuje na bazi rusofobije, ističe on i podseća da 2003. godine najveće evropske zemlje, pre svega Francuska i Nemačka, nisu želele da učestvuju u invaziji na Irak. Tada je republikanac Džordž Buš bio na vlasti, a evroamerički odnosi nisu bili samo zategnuti, već prilično neprijateljski.
Kada je reč o odnosima Evrope i Izraela i novih varnica koje je pokrenula Španija, Gajić napominje da je izraelska vojna kampanja u ogromnoj meri naškodila međunarodnom ugledu te zemlje, na šta su pojedine evropske države i reagovale.
Činjenica je da je Izrael u velikoj meri omražena zemlja, a da se Iran uspešno odbranio i izašao kao preliminarni pobednik iz ovog rata. S obzirom na to da je Izrael doživeo potpuni debakl kada je reč o tome kako ga doživljava svetska javnost, uključujući Sjedinjene Države, ovo mu je poslednja prilika za neki rat, rekao je Gajić za Sputnjik.
Evro-izraelski odnosi nisu jedinstveni
Odnos Evrope prema Izraelu uopšte nije jedinstven, kaže Gajić i jedno je stav Nemačke, koja bezrezervno podržava Izrael sve vreme, a nešto sasvim drugo stav Španije i još nekoliko drugih zemalja koje se protive izraelskoj agresivnoj vojnoj politici.
Teško je stavljati čitave zemlje, a pogotovo čitavu Evropsku uniju u jedan tabor. Ono što je odlučujući faktor u EU, gde moć leži, ono što je fiksacija Nemačke, Francuske, ali i Britanije, jeste taj veliki rat protiv Rusije. Ta njihova fiksacija nije se smanjila u toku ovih nekoliko godina i to je najozbiljniji problem Evrope i njenih stanovnika.
Sada su Amerikanci ta agresivna strana koja podržava Izrael na Bliskom istoku, dok pojedini evropski zvaničnici, poput španskih, to nisu. Međutim, u sred tog španskog zalaganja za mir na Bliskom istoku, podseća Gajić, očita je istovremena nesmetana podrška Španije Ukrajini.
Ne možemo reći šta cela Evropa misli. Španija se vrlo jasno opredelila protiv američko-izraelske agresije prema Iranu, rata u Libanu i uništavanja Gaze, ali ne možemo reći da su sve evropske zemlje na toj liniji — naprotiv. Španije je tu izuzetak, a Nemačka koja je glavni motor evropskog kontinenta, sve vreme podržava Izrael i u suštini je na istoj liniji sa Sjedinjenim Državama.
Evropu ipak Rusija najviše zanima
Raspoloženje prema ratu u SAD se u protekle tri godine kardinalno promenilo, kaže naš sagovornik i on kao pravu opasnost ne vidi zahlađenje odnosa EU i Amerike, ili okretanje Evrope od Izraela, već naoružavanje zemalja EU u okviru pripreme za veliki rat sa Rusijom. U odnosu na taj rat, ističe Gajić, sve što se događalo sa Ukrajinom i u Ukrajini delovalo bi minorno.
Nemačka, ali i Evropska unija u celosti, su permanentno protiv Rusije i Nemačka planira veliki rat. Dakle, ono što je najavio Džordž Fridman u Beogradu 2014. godine zaista se i dešava. Nemačka svoju mirnodopsku industriju u potpunosti želi da transformiše u ratnu i mislim da će se radikalizacija, ili kako je ja zovem „ukrajinizacija“ Evrope, a koja je odavno počela, samo dalje nastavljati.
Posle promena u Mađarskoj, možda se može očekivati da se i ona priključi opštim ratnim naporima kontinentalne Evrope. Međutim, i sama Evropa je tu različita, kaže Gajić. Razlikuje se odnos juga i severa, kao i istočnog i zapadnog dela, dok je najratoborniji centralni i severozapadni deo Evropske unije čije su glavne tačke Nemačka i Francuska.
Vidimo da se Nemačka sve više militarizuje — počelo je sa šlemovima i medicinskom pomoći, a sada je Nemačka najveći finansijer i dobavljač opreme i oružja za Ukrajinu. Mislim da nas očekuje dalja militarizacija, pre svega Nemačke, ali i drugih zemalja Evropske unije.
Pogledajte i: