Izjava češkog ministra spoljnih poslova Petra Macinke da je Češka priznala tzv. Kosovo „pod pritiskom“, uz pominjanje uticaja Medlin Olbrajt i veza tadašnjeg šefa diplomatije Karela Švarcenberga sa njom, otvara ozbiljna pitanja o prirodi odluka koje su evropske države donosile 2008. godine.
Kako za Sputnjik kaže spoljnopolitički analitičar i diplomata dr Zoran Milivojević, ovakva izjava predstavlja potvrdu da su evropske države odluke donosile mimo standarda i normi međunarodnog prava, ali i ne uvažavajući sopstvene interese.
Presedan koji je otvorio Pandorinu kutiju
Milivojević ukazuje da se time dodatno potvrđuje stav Srbije da je kosovsko pitanje presedan koji je otvorio Pandorinu kutiju u međunarodnim odnosima.
Kako navodi, to se danas jasno vidi kroz aktuelne globalne krize i sporove – od pitanja teritorijalnog integriteta do slučajeva poput Grenlanda, Panamskog kanala, Kube ili Venecuele.
„Vidimo da je to postala dežurna tema i da se ponovo vraćamo na principe i norme međunarodnog prava, bez obzira što se ono krši i ignoriše. Ali svaki rezultat i svaki ishod mora negde da se podvede pod neko međunarodno pravo i mislim da je to suština priče“, ističe Milivojević.
On dodaje da u takvim okolnostima Srbija ima „punu satisfakciju“, jer se njeni argumenti dodatno učvršćuju.
Kosovo kao globalno pitanje
Prema Milivojevićevoj oceni, Macinkina izjava pokazuje i da je kosovsko pitanje odavno prevazišlo regionalni i kontinentalni okvir i postalo tema od globalnog značaja.
Iskustva i pitanja otvorena nakon NATO agresije na Jugoslaviju 1999. godine, danas, kako kaže, dobijaju dodatnu težinu, jer se i tada i sada krše međunarodno pravo i principi suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Upravo zato nije slučajno što se pitanje Kosova i Metohije ponovo otvara – ali sada u drugačijim okolnostima, kada pojedine države počinju da prepoznaju sopstvene interese.
Suština: Kosovo kao srpsko pitanje
Posebnu težinu ima Macinkina ocena da je kosovsko pitanje pre svega srpsko i regionalno, a ne međunarodno.
„Time se jasno pokazuje da je svaki separatizam suprotan ne samo međunarodnom pravu, već i interesima mira i stabilnosti u globalnom smislu“, naglašava Milivojević.
Prema njegovim rečima, to je dodatna potvrda da Srbija ima puno pravo da brani Kosovo i Metohiju kao deo svog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Macinkina izjava, smatra Milivojević, potvrđuje i da nije slučajno što je 28 država već preispitalo svoj stav o Kosovu i Metohiji, te da se može očekivati da i druge zemlje krenu istim putem u širem globalnom kontekstu.
Iako Češka verovatno neće formalno povući priznanje, moguće je da će ga u praksi ignorisati.
„Ne mora da povuče priznanje, ali može jednostavno da ignoriše taj stav, kao što je Mađarska radila – tako što neće postupati u međunarodnim procesima koji podrazumevaju da je Kosovo nezavisno, već će se ponašati u skladu sa priznavanjem suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije“, objašnjava Milivojević.
U širem geopolitičkom kontekstu, ovakve izjave uklapaju se u trend jačanja suverenističkih politika u Evropi i sve češćeg preispitivanja odluka donetih pod uticajem velikih sila.
Zato Macinkina poruka prevazilazi dnevnu politiku – ona otvara pitanje da li je priznanje Kosova bilo rezultat međunarodnog prava i konsenzusa ili geopolitičkog pritiska, ali i nagoveštava moguće promene u budućem odnosu evropskih država prema ovom pitanju.
Pogledajte i: