Ovako Dragoljub Bosnić, geopolitički i vojni analitičar, dopisnik Informativne agencije BRIKS iz Beograda, komentariše izjavu ruskog šefa diplomatije datu na konferenciji za medije, na kraju posete Pekingu gde se sastao i sa kineskim predsednikom Si Đinpingom.
„Mi sada već imamo situaciju gde nam EU nameće mnogo toga – otprilike nekih šezdeset, a neki kažu i sedamdeset odsto naše spoljne politike, usklađeno je sa politikom EU. A šta to znači u praksi? Znači da je Srbija uvela sankcije prijateljskim zemljama, odnosno morala je da uvede sankcije prijateljskim zemljama“, objašnjava naš sagovornik.
Primer „usklađenosti“ - sankcije zemlji koja nam nikada ništa nažao nije učinila
Primer za ono o čemu govori, on nalazi u slučaju odnosa zvaničnog Beograda sa Belorusijom. Pod pritiskom iz Brisela, Srbija je uvela sankcije Belorusiji, jednoj od Srbiji najnaklonjenijih država, koja joj je donirala, između ostalog, i avione MIG-29, a uz to nije priznala nezavisnost Kosova i Metohije.
„Dakle, Belorusi su nam, pored Rusa, najbliži u Evropi, a mi smo im zbog te EU uveli sankcije. Naravno, one se možda i ne sprovode u punoj meri, više su formalnost, ali sama činjenica da smo uveli sankcije Belorusiji, koja nam, ako ništa drugo, nikada ništa nažao nije učinila, govori kakav bi bio suverenitete Srbije u EU“, ističe Bosnić.
EU više nije ono što je bila
Povrh svega, ni EU više nije ona EU kojoj je Srbija težila pre dvadesetak godina, kada je „evropski put“ postao prioritet srpske spoljne politike. Sada je, zbog postojanja projekta „Evropa u dve brzine“ u pitanje dovedeno mnogo toga. Ako projekat postane realnost, među članicama više neće postojati čak ni formalna jednakost – pet do šest najvećih članica će donositi odluke, dok će svi ostali te odluke morati da prihvataju, sviđalo im se to ili ne.
To će dovesti do toga da članice Unije neće više imati čak ni formalni suverenitet nad donošenjem odluka, koje će se ticati i spoljne, i unutrašnje, i bezbednosne politike. To znači da je ulazak u EU u današnje vreme jednak nestanku država sa mape, dodaje Bosnić.
Srbija bi, u slučaju da zaista postane „tampon zona“, prema Bosnićevom mišljenju, to bila samo formalno, jer cilj Zapada i nije stvaranja tampon zona između njega i Rusije. Cilj Zapada, u ovom slučaju Brisela, jeste geopolitičko i svako drugo širenje na druge države sveta, uključujući i Rusiju.
Što se tiče Srbije, cilj Brisela je da naša zemlja bude što slabija, što manje suverena i što više usklađena sa zapadnom politikom prema našem najstarijem savezniku. Ako tako posmatramo stvari, teško je zamisliti Srbiju kao tampon zonu, kao što je to u prošlosti bila socijalistička Jugoslavija, u kojoj je postojao balans zapadnog i sovjetskog uticaja i koja je zbog toga mogla da vodi koliko-toliko nezavisnu politiku. U ovom slučaju tog balansa nema, ističe Bosnić.
Dodatna težina – izjava data u Kini
Dodatnu težinu Lavrovljeva izjava dobija zato što je izrečena u Pekingu, nakon sastanka sa predsednikom Kine jer Kina je takođe jedna od država sa kojom ćemo, pod pritiskom Brisela, morati da preispitamo odnose.
Za sada, pritisak iz EU na Srbiju da smanji intenzitet odnosa sa Kinom nije toliko veliki koliki je pritisak da to uradi sa Rusijom, ali samo je pitanje vremena kada će to da se dogodi, smatra Bosnić.
Podsećamo, Lavrov je, pored toga što je naveo da da EU pokušava da pretvori Srbiju u tampon zonu za konfrontaciju sa Rusijom, naglasio da je srpski predsednik Aleksandar Vučić u razgovorima sa ruskim predsednikom Putinom više puta isticao da evropsku perspektivu vidi pre svega kroz ekonomske interese Srbije i integraciju u infrastrukturu EU, ali bez ugrožavanja odnosa sa Rusijom. Lavrov je dodao da srpski narod, prema istraživanjima javnog mnjenja, tradicionalno ima pozitivan odnos prema Rusiji i Kini.
Šef ruske diplomatije podsetio je da je Vučić više puta poručio da Srbija neće ući u EU pod antiruskim uslovima. Međutim, kako je rekao, iz Brisela dolaze zahtevi da Beograd prizna nezavisnost tzv. Kosova i da se u potpunosti uskladi sa sankcijama EU protiv Rusije, što je, prema njegovoj oceni, suština politike kojom se Srbija gura u ulogu tampon zone.
Lavrov je istakao da se, za razliku od EU, Rusija zalaže za razvoj infrastrukture na Balkanu koja povezuje – ekonomski, kulturno i na druge načine. Dodao je da isti cilj ima i kineska inicijativa „Pojas i put“, koja je, kako je naveo, široko prihvaćena u regionu.
On je zaključio da će i Rusija i Kina poštovati izbor srpskog naroda, naglašavajući da upravo građani Srbije treba da odluče o svojoj budućnosti, dok Vučić, prema njegovim rečima, dobro razume raspoloženje naroda.
Pogledajte i: