Krater je nastao u aprilu ili maju 2024. godine, naveo je Robinson. Prema procenama zasnovanim na drugim lunarnim obeležjima, krater te veličine trebalo bi da se formira tek jednom u 139 godina. Ovo otkriće može pomoći da se bolje sagledaju rizici koje udari predstavljaju za buduće astronaute.
„Ranije sam se šalio sa kolegama… da je sada postavljena lestvica i da morate da pronađete krater od 100 metara. A sada, gle čuda, imamo 225 metara“, rekao je Robinson iz svemirske kompanije "Intuitive Machines" sa sedištem u Hjustonu.
Čini se da je krater nastao na granici između izbrazdanih i stenovitih visoravni Meseca i široke, ravne oblasti, koja je nastala od tečne magme koja se izlila i očvrsla na površini Meseca.
Njegova dubina, u proseku oko 43 metra, i strme ivice ukazuju na to da je nastao u čvrstom materijalu poput očvrsle lave. Ipak, njegov oblik je blago izdužen, što sugeriše da podloga ispod kratera nije svuda ista, rekao je Robinson.
Krater je takođe okružen svetlim slojem izbačenog materijala – kamenja i prašine koji su se raspršili u svim pravcima prilikom udara – a koji se proteže stotinama metara od ivice. Robinson i njegove kolege pronašli su poremećaje tla i na udaljenostima do 120 kilometara od kratera.
To bi mogla biti loša vest za buduće baze na Mesecu. Komadi stena izbačeni prilikom udara mogli bi velikom brzinom da pogode lunarne građevine čak i sa velikih udaljenosti. Zgrade će morati da budu projektovane tako da izdrže takve udare.
„Morate da zaštitite svoju opremu da izdrži čestice koje vas pogađaju brzinama reda veličine kilometra u sekundi“, rekao je Robinson.
Pogledajte i: