Beogradsko zdanje nad čijim ulaznim vratima lavovi stražare, podignuto je 1899. godine za potrebe Srpske državne klasne lutrije, po projektu inžinjera Miloša Savčića i arhitekte Milan Kapetanovića. Početak izgradnje obeležen je osvećenjem temelja 15. maja 1898. godine
Radovi su završeni u proleće 1899. godine. Prvo izvlačenja zgoditaka u novom zdanju odigralo se 4. maja 1899. godine. Od svakog dobitka na lutriji država je koristila određeni procenat za unapređenje privrede.
Srpska državna klasna lutrija za privredne ciljeve osnovana je 1890. godine, a nazvana je klasna zato što je svako kolo lutrijskih dobitaka imalo pet klasa. Osnivačem državne lutrije se smatra ministir narodne privrede Kosta Taušanović
Radom Klasne lutrije rukovodili su Upravni odbor (s predsednikom na čelu) i upravnik. Kao prvi upravnik državne klasne lutrije imenovan je Đorđe Velisavljević
Timpanon okrenut Vasinoj ulici ukrašen reljefnim motivima uključujući centralni motiv školjke i girlande (cvetni venci). Vasina ulica je u tadašnje vreme predstavljala živu trgovačku ulicu, pa je tako fasada okrenuta ka njoj urađena raskošnije.
U krilu zgrade okrenutom prema ulici Kneginje Ljubice bilo je smešteno odeljenje za izradu srećaka, blagajna i administracija, kao i stan za nastojnika smešten u delu suterena, koji se zbog nagiba zemljišta pretvarao u prizemlje
Na spratu se nalazila lutrijska sala, ukrašena umetničkim delima Riste Vukanovića, među kojima je dominirao portret kralja Aleksandra Obrenovića. Posle Majskog prevrata, ova slika je zamenjena portretom kralja Petra Karađorđevića
U zdanje se ulazi kroz teška drvena vrata ukrašena rezbarenim ukrasima, uključujući timpanone iznad lavljih glava i delove od kovanog gvožđa u čiju su ornamentiku upleteni inicijali naziva ustanove
Lepotu ovog zdanja ne čini samo njena spoljašnost, već i unutrašnjost. Mermerno stepenište sa ogradom od kovanog gvožđa obogaćenom ukrasnim detaljima, raskošni lusteri i pod sa crno-belim "šahovskim" dezenom odiše elegancijom i duhom prošlih vremena
Visoki plafoni, mermerni stubovi i reprezentativno stepenište daju zdanju monumentalnost primerenu jednoj državnoj instituciji. Nadahnuće za izgled zgrade, Kapetanović je našao u italijanskim i francuskim renesansnim palatama.
Ogradu izrađenu od kovanog gvožđa, oblikovanog u složene spiralne motive i uzorke lišća, krasi završni detalj drvenog rukohvata, oblikovan kao muška glava sa bradom.
Nakon završetka rata zdanje je pretrpelo promene, kako u spoljnom izgledu tako, i u unutrašnjosti zgrade. Dućani su pretvoreni u kancelarije, na mestu izloga napravljeni su prozori, mali sat je uklonjen iz lunete nad prozorom, a krov kubeta ukrašen časovnikom velikog formata, koji i danas otkucava
Zgrada Klasne lutrije, nije samo arhitektonski biser već i simbol ekonomskog i kulturnog napretka srpske prestonice jer je lutrija svojim prihodima finansirala brojne prosvetne i umetničke projekte.