Flota Revolucionarne garde, za razliku od regularne iranske mornarice, oslanja se na male brze čamce, mine i raketno naoružanje. Upravo te snage, kako se navodi, nastavljaju da kontrolišu kretanje brodova u strateški važnom moreuzu.
Više od 60 odsto brzih čamaca garde ostalo je neoštećeno i „nastavlja da predstavlja pretnju“, izjavio je viši istraživač Vašingtonskog instituta Farzin Nadimi. Prema njegovim rečima, ova plovila je teže otkriti i uništiti jer se često kriju u podzemnim skloništima duž obale.
Nakon postizanja privremenog primirja, Iran je upozorio da sva plovila koja prolaze kroz moreuz bez odobrenja Revolucionarne garde „rizikuju da budu uništena“. Prvog dana nakon dogovora moreuz su prešla samo četiri broda — najmanji broj u poslednjih mesec dana. Kako pišu mediji, Teheran namerava da ograniči saobraćaj na oko deset brodova dnevno, u odnosu na više od 100 pre početka rata.
Iran je takođe upozorio na moguće prisustvo protivbrodskih mina i predložio da brodovi usklađuju rute sa Revolucionarnom gardom, što se tumači kao prvi indirektni signal o mogućem miniranju akvatorije. „Njihova asimetrična strategija funkcioniše“, izjavio je bivši zvaničnik Pentagona Dejvid de Roš.
Prema podacima Centralne komande, uništeno je više od 155 iranskih plovila, uključujući fregate, minopolagače i jedan od najvećih brodova. Američka podmornica je, između ostalog, potopila ratni brod IRIS Dena.
Ipak, kako ističu analitičari, to nije dovelo do gubitka kontrole Irana nad moreuzom. Mali čamci Revolucionarne garde, bespilotna morska sredstva i rakete omogućavaju Teheranu da nastavi pritisak na pomorski saobraćaj.
Prema oceni bivšeg zamenika komandanta Centralne komande SAD Roberta Harvarda, Iran je izgubio 80–90 odsto „pomorske moći“, ali preostale snage predstavljaju najveći izazov. „Poslednjih 10 odsto je najteže“, naglasio je on.