Ovako za Sputnjik kaže Željka Ničić sa Kosova i Metohije povodom nedavanog apela za pomoć koji je upućen iz humanitarne organizacije „Majka devet Jugovića“. Ta organizacija funkcioniše u okviru Eparhije raško-prizrenske punih 25 godina.
Bukvalno smo živi zahvaljujući njima
„U Beogradu ne znaju koliko je teško ovde živeti pogotovu ako nemaš gde da odeš odavde. Muž mi nije u stalnom radnom odnosu, radi fizičke poslove već deset godina, svekar i svekrva su ljudi od po 80 godina, skoro nepokretni a najmlađe dete će mi ove godine krenuti u školu. Pre rata smo živeli u Kosovu Polju, u našoj kući, ali smo se posle rata morali preseliti u kuću na selu kod svekra i svekrve. Od tada smo skoro stalno korisnici narodne kuhinje i ne znam šta bismo radili da nemamo taj jedan obrok dnevno, iskreno. Bukvalno smo živi zahvaljujući narednim kuhinjama ,“ otkriva dušu naša sagovornica.
Svetlana Stević, predsednica udruženja „Majka devet Jugovića“, za naš portal ističe da se u ovoj kuhinji trenutno hrani oko 2.500 porodica uglavnom sa više dece i staračka domaćinstva.
„Narodne kuhinje se nalaze u nikada težem položaju od svog osnivanja. Postoji šest narodnih kuhinja gde svaki dan ljudi dobijaju kuvano jelo i hleb. Situacija je sada dosta teška, ostali smo skoro bez osnovni životnih namernica, zato je pre dva i po meseca pokrenuta akcija „Uskrs na Kosovi i Metohiji“, gde smo pokušali da tim putem prikupimo namernice da bi kujne mogle da nastave bez problema da rade. Dosta se ljudi odazvalo, ali još uvek je to nedovoljno da budemo sigurni i da kujne budu obezbeđene životnim namirnicama. Nadamo se da će se ljudi javiti, uputili smo apel na sve strane, jer 25 godina je rada za nama, znači 25 godina postojimo u okviru eparhije Raško-prizrenske, koja hrani i brine o najugroženijima. Bio bi jako veliki problem ako bi se te narodne kujne sada zatvorile, jer situacija na Kosovu i Metohiji je sada, svima je poznato, jako teška, gde ljudi preživljavaju, što bi se reklo, od danas do sutra. Narodne kujne i svi mi se tu mnogo trudimo da pored hrane koje ljudi dobijaju obezbedimo i druga sredstva koja su porodicama potrebna da bi ljudi mogli da prežive,“ priča Svetlana.
Sve nam je teže, dolazi i srednji stalež
Kako kaže, koristi priliku da još jednom apeluje za pomoć svima koji mogu da im pomognu.
„Mogu da nam pomognu tako što će uplatiti sredstva na žiro-račune Eparhije raško-prizrenske, ili putem slanja SMS poruke na 1033, ili nekako u hrani. One firme koje posluju i funkcionišu u Srbiji, mogu da nam se jave, da nam pomognu u brašnu, ulju, pasulju, konzervama graška, boranije i svemu,“ navodi ona.
Prema njenim rečima, broj korisnika narodne kuhinje se povećava u poslednje vreme i po lanč paket ili dnevni obrok ne dolaze više samo oni koji su na socijalnoj pomoći, već je sve više ljudi iz takozvane srednje klase.
Pomoć stiže ali nedovoljno
„To su uglavnom i porodice koje imaju više dece, stari i bolesni, oni su većinom korisnici narodnih kujni, međutim u poslednje vreme se pojavljuju i oni iz srednjeg staleža, porodice koje preživljavaju, jer je kosovski minimalac koji je 20.000 dinara malo da bi porodica opstala, pa i oni dođu da potraže pomoć u narodnim kujnama. Dobiju lanč paket koji im, kažu, mnogo znači da bi smanjili svoje troškove i da bi oni koji su ostali ovde mogli da prežive i školuju decu,“ navodi Svetlana.
Ona dodaje da je dobrodošla pomoć i u higijenskim potrepštinama, u obući i odeći s tim što se carina malo teže prolazi po pitanju odeće i obuće.
Svetlana Stević kaže na kraju da je potreban i školski pribor i da ako bi neko donirao veću količinu školskog pribora, onda bi se radili papiri za uvoz na Eparhiju raško-prizrensku a to bi se distribuiralo dalje do korisnika kroz škole, obdaništa, u zavisnosti od toga koja vrsta školskog pribora stigne na prostor Kosova i Metohije.