Vujošević nije bio samo trener. Bio je učitelj, pedagog i čovek koji je verovao da košarkaši moraju da se razvijaju i van terena. Njegove izjave o obrazovanju, čitanju i životu danas zvuče kao svojevrsno nasleđe koje ostaje iza njega.
Govoreći o mladim igračima, često je ukazivao na izazove sa kojima se suočavaju.
„Oni žive specifičnim načinom života. Najtalentovaniji među njima čak i ne idu redovno u školu, tako da to nije samo problem obrazovanja, nego i gubljenja kontakta sa svojim prirodnim društvom, svojom generacijom.“
Bio je oštar prema predrasudama koje prate sportiste, ističući da inteligencija i obrazovanje nisu suprotstavljeni pojmovi.
„Iako knjige čita svega dva odsto populacije… postoji predrasuda da su baš sportisti neko ko nema dovoljno pameti. Prvo, pamet je u ljudima, a obrazovanje u knjigama i naravno da bi trebalo imati i jedno i drugo.“
Kao trener, ulagao je napor da kod svojih igrača razvije ljubav prema knjizi, verujući da upravo to pravi razliku i na terenu.
„Pokušavam da kod njih pobudim interesovanje… da pogodim knjigu koja može da im pomogne.. Mislim da je čitanje jako bitno, čak i u smislu same košarkaške igre, jer razvija fantaziju… ‘Ko čita, taj pobeđuje’.“
Njegov pristup bio je jedinstven – inspiraciju je nalazio u poeziji i esejima, koje je prenosio igračima kao životne lekcije.
„Branko Miljković ima pesmu ‘Pobednici’… Pa neki eseji Mire Furlan… Biram uglavnom nešto što je lepo rečeno, ili nešto što može da motiviše igrače.“
Vujošević je verovao da su upravo reči drugih često najbolji način da se izraze sopstvene misli.
„Svi smo mi ono što smo čuli i videli. Neki put to što ste čuli ili pročitali, mnogo lepše definiše nešto što vi mislite.“
U kasnijim godinama često je govorio o prolaznosti i vremenu, prihvatajući život sa dozom mudrosti i ironije.
„Svestan sam da vreme brzo prolazi i da čovek ne može da ga zadrži. Gledam zato da ga iskoristim na pravi način.“
„Život je štetan za zdravlje“.
Iako je njegov rad doneo brojne uspehe, nije krio da je cena bila visoka.
„Sigurno je da mi je i takav način bavljenja ovom vrstom posla ugrozio zdravlje.“
Odlaskom Duška Vujoševića košarka je izgubila velikog trenera, ali je iza njega ostala filozofija koja prevazilazi sport – da se pobede ne mere samo trofejima, već i ljudima koje ostavljate iza sebe.