Legendarni srpski košarkaš i trener uputio je emotivnu poruku putem društvene mreže Iks.
„Počivaj u miru, Dule. Tvoja jedinstvenost ostaviće veliku prazninu u košarci. Tvoji igrači, svi sportski prijatelji te nikad neće zaboraviti. Hvala, treneru“, napisao je Đorđević.
Od Vujoševića su se oprostili brojni košarkaši i treneri.
"Dule, možda nisam uvek razumeo tvoje metode, niti sam uvek bio spreman na sve što si tražio od nas, ali danas znam koliko si me zapravo izgradio. Naučio si me disciplini, upornosti, odricanju, borbi i to su stvari koje će zauvek ostati deo mene. Hvala ti za sve, za lepe i teške trenutke jer su me baš oni napravili ovakvim kakav jesam", naveo je Vladimir Lučić.
"Hvala za sve generale. Hvala za uspomene koje ću nositi celog života. Hvala za strast, za energiju i veru u mene. Hvala za životne lekcije koje su oblikovale sve nas i koje će ostati zauvek. Tim je kao posada podmornice, ako jedan pogreši, svi su mrtvi", napisao je Leo Vesterman.
"Kad svi pomremo... Ko će nove generacije mladih učiti poeziju življenja, drugarstva i ljubavi među ljudima i narodima... Sad kad nema ni majstora ovih veština... Pozdrav druže, legendo... Veliki Duško", naveo je Bogdan Tanjević.
"Napustio nas je ne samo vrhunski trener već učitelj, intelektualac te nadasve čovek", napisao je Aleksandar Petrović.
"Iskreno saučešće porodici Duška Vujoševića. Bili smo iz suparničkih tabora, ali sam uvek imao respekt za njega, posebno jer je imao hrabrosti da mladom igraču da pravu priliku", naveo je Igor Rakočević.
"Dule, danas je teško pronaći prave reči.
Primio si me sa 18 godina u Partizan, kao mladog igrača punog snova, i otvorio si mi mnogo više od vrata jednog velikog kluba. Otvorio si mi vrata porodice.
Verovao si mi od prvog dana. Verovao si u mene nekad i više nego što sam ja verovao u sebe. Naučio si me košarci, disciplini, radu, pobedničkom mentalitetu, ali još važnije, naučio si me životu. Preneo si mi DNK Partizana poštovanje, rad, ponos, ljubav prema dresu i prema ovoj zemlji.
Zahvaljujući tebi zavoleo sam Srbiju. Naučio sam jezik veoma brzo da bi ti mogao da me razumeš i da bih ja mogao da razumem tebe. Jer naša povezanost je bila jača od reči. Bila je iskrena, snažna i prava. Do te mere da si me primio u svoj dom, u svoju privatnost, kao člana svoje porodice. To nikada neću zaboraviti.
Obeležio si moju karijeru, ali još više moj život kao čoveka.
Sve što sam postao nosi deo tebe.
Hvala ti za sve, Treneru.
Počivaj u miru.
Nikada te neću zaboraviti", naveo je Boris Dalo.