Predlog o trajnom prekidu ratnih dejstava deluje kao potpuno razumno rešenje i kao pokušaj da se čitava kriza vezana za Bliski istok i Persijski zaliv rešava na sveobuhvatan način kroz institucionalne dogovore, smatra novinar i publicista Milorad Vukašinović.
Sudnji dan i trajna rešenja
Najnoviji predlog Irana od deset tačaka i oštra retorika Donalda Trampa o „sudnjem danu“ predstavljaju dve suprotstavljene strategije u istoj krizi – diplomatsku ofanzivu i politiku maksimalnog pritiska.
Teheran svojim planom ne nudi privremenu deeskalaciju, već pokušaj trajnog okončanja sukoba pod uslovima koji uključuju ukidanje sankcija, bezbednosne garancije i priznanje njegove regionalne uloge. Poseban akcenat stavljen je na Ormuski moreuz, gde Iran predlaže kontrolisanu deblokadu plovidbe uz uvođenje taksi, uz uključivanje Omana u regionalni aranžman.
Nasuprot tome, poruke iz Vašingtona oslanjaju se na logiku ultimatuma: prihvatanje američkih uslova, ili suočavanje sa „razornim“ posledicama. Retorika o „potpunom uništenju“ ima za cilj da zastraši i ubrza političke ustupke Irana, ali istovremeno sužava prostor za kompromis i povećava rizik od direktnog sukoba.
Vašington pustio arapske saveznike niz vodu
Prema Vukašinovićevim rečima, u iranskom predlogu posebno je važna tačka u kojoj Teheran pokazuje dobru volju da otvori Ormuski moreuz i da se naplatom takse za prolaz brodova naplati ratna šteta počinjena tokom američko-izraelske agresije – to je, navodi on, dobar način za rešavanje krize, barem kada je Iran u pitanju, ali i širi region Bliskog istoka.
„Bez obzira na to što i Izrael i Amerika dosta slavodobitno daju izjave vezano za posledice ratnih dejstava, mislim da se geopolitička arhitektura Bliskog istoka posle ovog rata radikalno menja. Uništene američke baze istovremeno su dokaz da je potreban jedan širi bliskoistočni dogovor koji podrazumeva dogovor između samih zemalja tog regiona, bez toliko snažnog prisustva Amerike“, ističe Vukašinović.
Agresija na Iran pokazuje da se Vašington opredelio isključivo za zaštitu Izraela, što je njene saveznike u Zalivu, arapske države ostavilo na cedilu – pustila ih je niz vodu, dodaje on.
„Tako da mislim da je ovaj rat doneo jednu vrstu otrežnjenja kod tamošnjih vladajućih slojeva, koji su shvatili da je najbolje da se na bilateralan ili multilateralan način, uz garancije i drugih velikih sila, Rusije i Kine, postigne sveobuhvatan dogovor“, smatra Vukašinović.
Pojas za spasavanje Donalda Trampa
Što se Donalda Trampa tiče, iranski predlog od deset tačaka mu je pojas za spasavanje – to bi bio dobar način da prestanu sukobi, s obzirom da nastavak agresije podriva njegove pozicije unutar Amerike i produbljuje podele unutar MAGA pokreta. Demokrate su samo iz prikrajka čekale pogrešan Trampov potez kako bi sve kapitalizovali na predstojećim izborima.
Tako da je i Trampu potreban brzi prekid sukoba – samo tako može da računa na izborni uspeh idućeg novembra. Ukoliko se rat nastavi, produbiće se podele u MAGA pokretu i Trampova izborna baza neće biti motivisana da glasa, jer su podele u pokretu oko podrške Izraelu više nego očigledne.
„Što se tiče izraelske vlade, tu sam manje optimista, zato što mislim da nekakav završetak rata ne odgovara vladi premijera Benjamina Netanjahua, koja je takođe suočena sa ozbiljnom opozicijom, sa nekim ranije pokrenutim sudskim postupcima zbog korupcije. I naravno, nikada ne smemo zaboraviti eshatološki scenario „sudnjeg dana“, koji je posebno izražen u delovima američke i izraelske političke i verske strukture, tako da su to pitanja koja ne podležu nekim racionalnim analizama, nego su potpuno van domašaja racionalnog i u domenu su iracionalnog“, zaključuje Vukašinović.
Pogledajte i: