Naša gošća komunikaciju definiše kao osnovnu ljudsku potrebu bez koje ne možemo ništa da uradimo, jer mi komuniciramo i sami sa sobom, familijom, kolegama i sl. Navodi da je u mladosti znala da će se baviti nekom vrstom komunikacije, inventa, produkcije i marketinga i ističe da, generalno, komunikacija može da nam oplemeni život.
„To nije privilegija ekstrovertnih ljudi ili velikih lidera, jer svako može da nauči da efikasnije komunicira. Radeći nedavno sa internim revizorima prošla sam kroz raznovrsne tipove komunikacije i dala im uputstva na koji način mogu da razgovaraju sa zaposlenima, a da ih oni ne gledaju kao policajce i kontrolore, već saradnike i partnere. Međutim, često se dešava da ljudi ne znaju da daju ni pozitivan ni negativan „fidbek“ u poslu“, rekla je Bejatovićeva.
Ona je naglasila da se često dešava u poslu da nema nikakvog odgovora na završen posao, ali i da je to ćutanje vid komunikacije, jedino je potrebno shvatiti šta nam to govori i dodaje da je to jedan veliki izazov za svakog saradnika. Ćutanje izaziva sumnju, strah, nevericu jer nikome nije prijatno, isto je sa takvim situacijama i u privatnom životu i to povećava tenzije.
„Bivši šef mi je jednom rekao: „Ljudi neće pamtiti šta si im rekla, ali će pamtiti kako su se sa tobom osećali“, to i jeste suština komunikacije. Činjenice su bitne, ali način kako se one prenose je mnogo značajniji. Kao konsultant sam u različitim kompanijama videla da stavljanje komunikacije u fokus doprinosi boljem funkcionisanju. Još jedna stvar je jako važna koja otežava sve, a to je da smo preinformisani. Postoji podatak da je broj informacija koje dnevno procesuiramo kao da pročitamo Tolkinovog „Hobita“ koji ima oko 400 strana“, navela je gošća.
Naša sagovornica smatra da je neophodno da postoje procesi i pravila komunikacije, kako se ne bi desilo da zaposleni od šume ne vide drvo, kao i da direktori i šefovi moraju da upoznaju svoje saradnike. Suština je ne da se svakome prilagiđavamo već da nađemo način da nas svako razume, jer jedino tako možemo doći do cilja.
Bejatovićeva ističe da je kompanija „Topik“ nastala u želji da se okupe profesionalni ljudi koji će kompanijama pomoći da bolje funkcionišu praveći veliki broj analiza, dijagnostika kako bi se unapredili procesi. Ona dodaje da su promene i transformacije česte i moramo biti spremni na njih. Bejatovićeva zaključuje da je imala veliku želju i potrebu da njena kompanija bude neka vrsta zaostavštine koju će ostaviti tržišu i koja će živeti.