Kada su 11. februara 2026. odbornici Skupštine opštine Žabljak usvojili zaključak o isticanju trobojke na zgradama i u prostorijama lokalne samouprave, kao i na svim institucijama čiji osnivač je SO Žabljak, naveli su da se između ostalog radi i o poruci vlasti na državnom nivou da nađu zajednički jezik oko identitetskih pitanja, kao što je uradila vlast na Žabljaku.
Za usvajanje zaključka izjasnili su se svi odbornici vladajuće koalicije. Međutim, Demokratska partija socijalista je zbog odluke podnela krivične prijave protiv predsednika opštine, Ivana Popovića, na čiju je inicijativu zaključak usvojen.
Predstavnici bivšeg režima tvrde da je zaključak nezakonit i neustavan, da su odbornici i predsednik opštine počinili krivično delo povreda nacionalne ravnopravnosti, jer su „davanjem povlastice jednoj nacionalnoj zajednici/narodu stavili u povlašćeni položaj jednu zajednicu u odnosu na druge“.
DPS-u je stalo do srpskih glasova, ali ne i do ravnopravnosti Srba
Politikolog Milo Popović podseća da je upravo predsednik Demokratske partije socijalista Danilo Živković pre desetak dana u jednom intervjuu izjavio da je pomirenje Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori neophodno.
„Međutim, nažalost, DPS smatra da to pomirenje treba da bude sprovedeno tako što Srbi moraju da se odreknu svog identiteta. Odnosno, prostim rečima rečeno, za njih su prihvatljivi Srbi, ali bez srpstva, dakle bez trobojke, bez jezika koji je u statusu službene upotrebe po ustavu, a nije u statusu koji ima recimo, crnogorski jezik“, navodi on.
DPS i dalje zagovara diskriminaciju Srba, dok im s druge strane dobro dođe da dobiju poneki glas srpskog biračkog tela u Crnoj Gori. Drugim rečima, DPS želi podršku Srba na izborima, ali ne želi da učini ništa po pitanju isticanja trobojke ili izjednačavanja srpskog jezika po ustavu, dodaje Popović.
Dolivanje ulja na vatru
Opet, kada se govori o crveno-plavo-beloj trobojci koju odbornici opštine Žabljak žele da ističu, treba da se zna da je to trobojka iz ustava kneževine Crne Gore iz 1905. godine, objašnjava naš sagovornik.
Krivična prijava govori o nameri DPS-a da želi da ukloni taj deo crnogorskog identiteta jer za njih je neprihvatljivo da je Crna Gora između ostalog država koju su stvorili Srbi.
„Ovo je samo dodavanje ulja na vatru, a u suštini držanje za tradicionalne pozicije ovog političkog subjekta, što naravno mene ne iznenađuje. Ali, za ljude koji su možda pomislili da se ova partija promenila, ne, nije“, ističe Popović.
Srbi mogu da budu Srbi samo na papiru
Poruka koju šalje DPS je jasna – Srbi u Crnoj Gori mogu biti Srbi samo na papiru, ali nije prihvatljivo da baštine svoj tradicionalni identitet.
„Imate političare iz regiona koji su prihvaćeni kao Srbi (na primer Nenad Čanak), ali njihova ideološka orijentacija je upravo ona koju možemo da vežemo za politiku DPS-a, dok s druge strane bilo koja politika, odnosno stavovi i identitet u političkom smislu za Srbe koji su vezane za tradicionalne vrednosti, dakle neodricanje od svog jezika, od istorije i u suštini bilo kojih interesa vezano za srpski narod, to je ono što nije dozvoljeno“, objašnjava Popović.
Kada bi se DPS vratio na vlast, sasvim sigurno bi izmenili Zakon o slobodi veroispovesti, a takođe bi i položaj Srba bio urušen. Srbi bi, prema Popovićevom mišljenju, u tom slučaju bili diskriminisani po pitanju zapošljavanja u javnoj upravi i težilo bi se da se status srpskog jezika nimalo ne promeni, zaključuje on.
Nerešena identitetska pitanja vezana za srpski narod spadaju među najvažnija nerešena pitanja u Crnoj Gori.
Režim Mila Đukanovića urušavao je položaj srpskog naroda, a kumulacija toga bila je usvajanje Zakona o slobodi veroispovesti protiv koga su pokrenuti masovni protesti 2019. i 2020. godine.
Nakon pobede opozicije na izborima 31. avgusta 2020, verovalo se da će identitetska pitanja biti rešena, a status srpskog naroda biti izjednačen sa drugim narodima koji žive u Crnoj Gori. Međutim, to se nije dogodilo, a krajem januara 2026. godine, Demokratska narodna partija Milana Kneževića napustila je vladajuću koaliciju u Podgorici i na državnom nivou između ostalog i zato što nisu prihvaćeni njihovi zahtevi da se reši status trobojke, srpski jezik proglasi zvaničnim, dozvoli pravo državljanima Crne Gore da budu i državljani Srbije.
Pogledajte i: