Iranski parlament ozbiljno razmatra povlačenje iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, izjavio je Alaedin Borudžerdi, član parlamentarnog Odbora za nacionalnu bezbednost i spoljnu politiku.
„S obzirom na trenutne okolnosti, članstvo Irana u Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja više nema smisla, a preovlađujuće mišljenje među poslanicima je upravo ovako: nakon ovih događaja, nema razloga za prihvatanje takvih ograničenja“, rekao je Borudžerdi.
Iran na putu ka nuklearnom oružju
I u vreme kad je iranski nuklearni program imao samo civilnu funkciju, došlo je do „osnovanih sumnji“ da je prerastao tu dimenziju i da može imati reperkusije po ugrožavanje bezbednosti u tom regionu, podseća Kovač.
Međutim, niko za sada nema verodostojne podatke koje bi bili ubedljivi za širu međunarodnu javnost o tome da li je i koje količine uranijuma obogatio Iran za potrebe razvoja nuklearnog oružja i na kom nivou obogaćenosti je taj uranijum, dodaje Kovač.
„Pre se govorilo o nekim manjim količinama, oko 60 odsto obogaćenosti, ali to nije ni dovoljno obogaćeno, niti su to dovoljne količine za proizvodnju više nuklearnih projektila. I sad dolazimo u takvu poziciju da nakon jednog ovakvog krvavog rata koji nije još dobio svoje završne obrise, ljudi koji donose važne odluke u okviru zakonodavne vlasti razmišljaju da li uopšte imaju potrebu da odgovaraju nekome za razvoj tog programa. Pogotovo što svi podaci koji se tiču Izraela u pogledu dolaska u posed nuklearne bombe, načina izrade i učešća drugih zemalja u tom procesu nisu bili transparentni za širu međunarodnu javnost.“
Magnet za nuklearne udare SAD i Izraela
Zato sad Iran sebe vidi kao ugroženu državu koja nema ni obavezu da tako nešto učini ako to nije učinila ni druga zemlja iz regiona, a to je Izrael, dodaje Kovač. Međutim, ističe Kovač, u vreme rata ponekad se donose i ishitrene odluke koje se već sutra mogu korigovati.
„Ne verujem da bi bilo čim pred međunarodnom javnosti mogli opravdati odluku po kojoj bi sebi dali za pravo da bez transparentnog odnosa prema nadležnim telima vezanim za nuklearnu energiju mogu da donose takve strateške odluke. Ali eto, vreme je ispred nas, videćemo. Postoje razlozi za i protiv što stiče njihove nacionalne bezbednosti i budućih strateških odluka. Pitanje je koliko da li su ih dovoljno dobro izbalansirali i izvagali sve posledice takvog čina. Jer tvrdoglavo srljanje u posedovanje i razvijanje nuklearnog programa za potrebe izrade nuklearne bombe može, na neki način prizvati još opresivnije i još teže delovanje kako Izraela, tako i Vojske Sjedinjenih Američkih Država.“
A ako se bude tvrdokorno išlo u tom pravcu i ako se nastavi rat, onda bi razvoj nuklearnog oružja Irana mogao biti magnet i za, nažalost, primenu nuklearnih projektila male snage, upozorava Kovač.
Jačanje bezbednosti
Zemlje poput Izraela koje su u tajnosti došle do nuklearnog oružja naglo su povećale nacionalnu bezbednost dok su zemlje severa Afrike i Bliskog istoka koje ga nemaju preživele različite forme opresivnog delovanja, razaranja i rastakanja država, dodaje Kovač.
Verujem da Iranci negde vagaju i dobre i loše strane takve strateške odluke, ali kad pređu tu granicu i kažu 'da, evo mi jesmo u posedu nuklearnog oružja' to može, u izvesnom smislu prodrmati taj svet Bliskog istoka i kolektivnog zapada. Ali može istovremeno i pojačati bezbednost Irana i eliminisati pretnju od upotrebe nuklearnog oružja, da li Izraela ili SAD, kako god. To će biti jedno opasno vreme gde se može otići u zonu bezbednosti, a može se doći i u zonu nuklearnog konflikta, zaključio je Kovač.
Pogledajte i: