Model „plati da učestvuješ“ ograničio bi pravo saveznika da donose odluke ukoliko ne ispunjavaju američke zahteve za finansiranje. Prema izvorima bliskim Trampu, takav model bi mogao da spreči saveznike da odlučuju o misijama, proširenju NATO-a ili aktiviranju Člana 5, ukoliko ne troše ciljanih pet odsto BDP-a na odbranu, prenose zapadni mediji.
Tramp izgovara ono što svi misle
Prema rečima novinara Milorada Vukašinovića ovakav zahtev ne iznenađuje jer se nalazi na fonu Trampovih najava još iz 2016. godine. Međutim, ono što je važno istaći jeste da ovakav Trampov zahtev nije deo njegove lične političke agende ili republikanskih konzervativaca.
„Oko tog stava postoji opšti konsenzus u američkom političkom duopolu. Dakle, potpuno je pogrešno verovati da bi se demokrate ili neki njihov predsednički kandidat, ponašali drugačije, o čemu je, podsećam, takođe bilo reči tokom kampanje 2016. kada je predsednički kandidat demokrata bila Hilari Klinton. Ona je tada takođe najavljivala da će morati da se plati za članstvo u NATO-u i američku vojnu zaštitu“, podseća Vukašinović.
Tramp stav da države moraju da plate da bi ih Amerika štitila samo izgovara otvorenije nego što bi to učinio bilo koji demokrata, ali poenta je ista – radi se o stavu čitavog američkog političkog establišmenta iz a koga stoji vojno-industrijski kompleks.
NATO postaje korporacija za ratovanje
Dakle, ukoliko bi pravilo „plati da učestvuješ“ bilo primenjeno, NATO bi bio pretvoren u formalno akcionarsko društvo za vođenje ratova, što bi u značajnoj meri promenilo njegov budući ratni angažman i fizionomiju budućih ratova, svodeći jednu vojnu organizaciju na to da ona štiti samo interese korporativnih krugova, smatra naš sagovornik.
„Tamo gde je nafta, gde je gas, gde je poljoprivredno zemljište, gde su prirodni resursi, tu će se voditi rat. I to je nova vrsta unutrašnjeg razgraničenja na Zapadu, koja se dogodila još pre desetak godina, a koju Tramp sada otvoreno ispoljava“, ističe Vukašinović.
Evropa ne može da podnese američke zahteve
Tramp je mišljenja, kako kaže naš sagovornik, da evropske države nisu u stanju da ispune američke zahteve za odvajanje pet odsto BDP-a za odbranu. Pre svega, stanje evropskih ekonomija hronično je loše – SAD su uspele da početnu ekonomsku krizu iz 2008. preliju na Evropu, koja je pod velikim teretom spoljnih, a naročito unutrašnjih dugova.
Evropske političke klase, bez obzira pod kolikim su uticajem Vašingtona, ipak su mnogo više od američkih stranaka prinuđene da vode računa o raspoloženju svojih birača.
„Problem ostataka socijalne države ocenjen je kao najveći problem evropskih „demokratija“. Pod udarima globalizacije Evropa grca – socijalni sistemi, zdravstveni sistemi, penzioni sistemi se urušavaju, ali u Evropi, za razliku od Amerike, postoji tradicija socijalne države koja proizilazi iz pogleda na svet, koji je takvog karaktera da postoje jaki socijalni pokreti i na levici, i na desnici“, objašnjava Vukašinović.
Kakve god da su evropske političke strukture, one moraju da izlaze u susret zahtevima birača – u protivnom gube svaku vrstu legitimiteta, što se i dogodilo u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Nemačkoj, pod teretom njihovog angažmana u Ukrajini, zaključuje Vukašinović.
Pogledajte i: