Na to je u emisiji Energija Sputnjika ukazala dr Slavica Dožić, profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu čija je specijalnost upravljanje u vazdušnom saobraćaju.
Srbija će imati tu privilegiju da bude prva, ili među prvima u Evropi, gde će biti pokazano kako će to jednoga dana funkvionisati u praksi. Zasada nema ni masovne proizvodnje takvih električnih automobila letelica (eVTOL), ni komercijalnih letova nigde u svetu.
Srbija je u januaru tokom zasedanja Svetskog ekonomskog foruma u Davosu potpisala sporazum sa američkom kompanijom Arčer avijejšen čime je ona postala naš partner za nabavku takvih letelica.
Time je Arčer formalno postao i zvanični partner za vazdušni taksi za Ekspo 2027, rekao je tada ministar finansija Siniša Mali koji je potpisao sporazum.
Niz uslova
Projekat sa američkom kompanijom zamišljen je kao test u strogo kontrolisanim uslovima tokom Ekspoa, koji bi trebalo da bude otvoren sredinom maja iduće godine.
Da bi ovaj tip prevoza ušao u komercijalnu upotrebu neophodno je da bude ispunjen čitav niz uslova, objašnjava Dožićeva.
„Treba imati vozila koja su sertifikovana i koja su potpuno bezbedna. Za tip Arčer midnajt o kome se priča, koliko sam ja videla na sajtu njihovog proizvođača, u toku je proces sertifikacije vazduhoplova. Znači da bi vazduhoplov mogao da obavlja saobraćaj, mora da ima sve potrebne sertifikate. Druga stvar jeste da postoji odgovarajuća infrastruktura koja podrazumeva vertidrome“, napominje ona.
To su mesta sa kojih će ti vazdušni taksiji moći vertikalno da poleću i na njih da sleću. Pored toga potrebna je, kako ističe, zakonska regulativa, da sve to bude precizno definisano kako bi se saobraćaj obavljao bezbedno, a potom i efikasno, ističe ona.
„Da li će se i kako će se sve razvijati u tih narednih godinu, godinu i po dana ostaje da sačekamo da vidimo. Ja mogu da vam kažem da se na izradi tih novih propisa radi kako na nivou Evropske unije, tako i u svim državama, pa i kod nas. Prosto vazdušni saobraćaj podrazumeva međunarodne aktivnosti i mora da bude regulisan na tom nekom međunarodnom nivou gde mi imamo Međunarodnu organizaciju civilnog vazduhoplovstva (ICAO) koja daje standarde i preporučene prakse, a koja je krovna, početna po hijerarhiji, organizacija na najvišem nivou“, objašava stručnjak za planiranje u vazdušnom saobraćaju.
Ne zavisi od nas
Iza nje je Evropska agencija za bezbednost vazdušnog (EASA) koja deluje na evropskom nivou i onda dolaze direktorati svih država koji mogu da imaju propise koji su samo stroži od propisa koje donosi EASA ili preporučuje ICAO. U Evropi se, kaže Došićeva, intenzivno radi na tome, neki propisi su doneti, neki su u fazi izrade, neke preporuke se rade već godinama.
„Na nama je, ako pričamo o Republici Srbiji, da prosto moramo da pratimo šta se dešava na tim višim nivoima da bismo imali usaglašene propise. Znači neke stvari ne zavise samo isključivo od nas. Što se tiče te pokazne vežbe, ja mislim da će to u tim strogo kontrolisanim uslovima biti obezbeđeno i biti pokazna vežba za ljude koji imaju priliku da se nađu na u Ekspou“, kaže sagovornica Sputnjika.
Po njenom mišljenju, taj vazdušni taksi ili obavljanje letova u gradskom području je najkompleksniji zadatak među uslugama koje eVTOL može da ponudi, pa je i samo uvođenje te usluge najkompleksnije. Ona smatra da je logičnije krenuti sa nečim što je manje kompleksno u smislu povezivanja aerodroma sa centrom grada ili povezivanje dva aerodroma.
Od vrata do vrata
U suštini vraćamo se na priču o ciljevima Evropske unije koje se tiču uvođenja te nove multimodalne usluge koja bi u suštini za putnike značila da imaju mogućnost da kupe jednu kartu i imaju putovanje „od vrata do vrata“.
Ona na primeru objašnjava kako bi to izgledalo- od svoje kuće nekim autobusom odete do aerodroma, onda obavite let i tamo na nekoj destinaciji recimo ako menjate aerodrom ili idete sa aerodroma na železnicu, možete da iskoristite za tu vezu eVTOL. Sagovornica Sputnjika kaže da upravo u okviru evropskog projekta radi na takvoj studiji slučaja arodroma u Bolonji. I to je, kako ukazuje, budućnost gde bi na manje kompleksan način mogli da budu uvedeni ti električni automobili sa mogućnošću letenja.
Obezbediti struju
To je upravo u skladu sa zelenom agendom Evropske unije, koja podrazumeva potpunu dekarboinizaciju od 2050. godine, kaže ona, napominjući da su Belgija, Francuska, Austrija uvele zabranu letova na ultrakratkim destinacijama, ako na njima postoji i veza železnicom. Znači ako imate mogućnost na tim linijama koje su recimo 100-200 kilometara ili ispod toga da letite i avionom i da se vozite vozom, uvedena je zabrana obavljanja letova avionom.
Naravno, za masovniji prelazak na električne automobile - letelice trebaće posebne punionice, odnosno dovoljna količina električne energije. A to je već sada s obzirom na sve veće potrebe za strujom i globalno, a pogotovo u Evropi postao veliki izazov. Kako doći do nedostajućih energenata, pogotovo u postojećim geopolitičkim okolnostima, je pitanje na koje nema jasnog odgovora. Posebno u trenutnoj situaciji kada je zbog ratnih dejstava na Bliksom istoku cena barela nafte porasla 50 odsto, a kubika gasa 35 odsto.
S obzirom na sve uslove koje bi trebalo ispuniti, sama nabavka letelica je još i najmanji problem. Zato su nezahvalne prognoze kada bi vazdušni taksi mogao da bude uveden u komercijalnu upotrebu, pa će njegovo pojavljivanje na Ekspou prvenstveno predstavljalo demontraciju budućnosti na koju ćemo morati još da sačekamo.
Pogledajte i: