Sada, kada preti detonacija energetskog pupka sveta u Persijskom zalivu i Ormuskom moreuzu, i kada smo na korak od možda najveće svetske ekonomske krize u istoriji, najavljuje se novi aranžman između Moskve i Beograda koji Srbiji obezbeđuje najjeftini gas u Evropi i potpunu snabdevenost.
U ovom trenutku, dok Izrael razara najveće iransko postrojenje za preradu gasa Južni Pars, a gore LNG postorojenja u Kataru, pa cena skače i više od stotinu odsto, Srbija sa Rusijom sklapa novi ugovor o najpovoljnijoj ceni dragocenog i za celu Evropu preskupog energenta.
Šta bi bilo da je Srbija otela NIS
Sada se, baš u ovom momentu, najjasnije vidi koliko bi strašne posledice po Srbiju nastupile da su zvaničnici države u proteklim mesecima poslušali domaće i svetske „evrotalibane“ i „zabrinute“ savetodavce i da su oteli od Ruske Federacije NIS.
Sada, kada se vodi svetski rat u blokiranom Ormuskom morezu kroz koji inače protiče petina od ukupne svetske potrošnje nafte, rafinerija u Srbiji, iako pod sankcijama Amerike, nastavlja da prerađuje naftu na osnovu dogovora Rusije i Mađarske i uz licencu iz Vašingtona.
U ovom trenutku, dok Slovenija ograničava prodaju benzina, Slovačka propisuje skuplje cene goriva za strance, a Španci najavljuju kazne ako je u kolima samo vozač, teško je i da se zamisli šta bi u realnosti bilo da je Srbija tokom najveće naftne krize u istoriji ušla u sumanutu avanturu nacionalizovanja NIS.
Pucanj u slepoočnicu
Sada, dok Amerika ublažava naftne i energetske sankcije za Rusiju, a Blumberg najavljuje da će tim putem krenuti EU koja je zbog rata sa Rusijom izvršila ekonomski harikiri, Srbija bi, da je poslušala neke „evromanijake“, umesto što puni skladišta, postala neprijatelj Moskve i pucala sebi u slepoočnicu.
Ostala bi praktično i bez jeftinog gasa i zapala bi, izvesno je, u užasni pravno-politički, ali i tehnološko-operatnivni vakuum kad je u pitanju NIS. Zaglavljena u kleštima velikih sila.
Sada, baš u ovom momentu, najjasnije se vidi koliko bi užasne posledice po Srbiju nastupile da su zvaničnici države u proteklim godinama poslušali domaće i svetske evrofanatike i neodgovorne, avanturiste i da su „racionalno“ uveli sankcije Ruskoj Federaciji.
Srpski pohod na Rusiju
Sada bi, kao prilježan štreber, dobijali pohvale iz posvađane i ekonomski devastirane Evropske unije. Unije koja više ne zna šta će sa sobom, koja se samouništila i samoizolovala od svih svetskih energetskih tokova i ne može da donese nijednu zajedničku odluku.
Sada bi nas, umesto što nam deli packe, Marta Kos milovala po kosici jer imamo „najbolje medije u svetu“ jer bismo, po njenom nalogu, totalitarnim cenzorskim metodama zabranili Sputnjik i RT Balkan.
Sada bismo se, da smo uveli sankcije Moskvi, već spremali za veliki rat protiv Rusije, i već bismo se približavali ludačkoj neohitlerovskoj formaciji koja se sprema u Pohod na Istok, što nam je protekle nedelje objasnio i Sergej Lavrov.
Umesto toga, Srbija se odlučila da podigne vojne snage da čuvaju naše cevovode i skladišta sa ruskim gasom. Da ih čuva, od potencijalnih terorista iz Ukrajine koji već prete „Turskom toku“.
A šta bi bilo da smo uveli sankcije? Sada se jasno vidi. Ali, bolje i da ne zamišljamo...