Hrišćanski cionisti veruju da Izrael ima pravo ne samo da postoji, nego da se proširi na granice od Nila do Eufrata, objašnjava Pavić, podsećajući da je američki ministar rata Piter Hegsit otvoreno govorio da ima san o tome da će biti obnovljen Treći hram u Jerusalimu.
Prema jevrejskoj tradiciji, on bi trebalo da bude podignut na Hramovnoj gori, na mestu gde su nekad stajala prethodna dva hrama, a gde je danas džamija Al Aksa.
„Oni hoće da grade Treći hram da bi se tu zacario Mesija. A u isto vreme hrišćanski cionisti hoće da požure Armagedon, da se što pre vrati Isus Hristos.Tu, međutim, postoji doza neiskrenosti i nepoverenja na dubljem nivou između ekstremnih Jevreja i hrišćanskih cionista – zato što jedni hoće da se uspostavi Mesija, koji će u stvari da bude jevrejski i da onda Jevreji vladaju nad svima drugima na svetu gvozdenom palicom. S druge strane, hrišćanski cionisti stvarno veruju da kad dođe Isus Hristos da će Jevriji da postanu hrišćani“, opisuje Pavić eshatološku dimenziju dešavanja na Bliskom istoku.
Sudar fanatika
Opasno je, po njegovom mišljenju, što je tim fanatičnim grupacijama zajednički cilj da žele da dođe do smaka sveta, a što istovremeno u Iranu postoje ljudi koji su spremni da mučenički poginu za veru i što im je to čak čast.
„To znači da čak i ako sve deluje izgubljeno idemo dalje zato što mi u stvari ne idemo za materijalnom pobedom, mi idemo za svojom eshatološkom vizijom, za svojom duhovnom vizijom. To su stvari koje ovaj rat čine drukčijim možda od svih dosadašnjih ratova. I kako to može da se završi dobro“, retorički pita Pavić.
On takođe pravi razliku između fanatizovanih hrišćanskih cionista i pravoslavaca, koji ne žele da budu uvučeni u rat protiv islama, podsećajući da je, recimo, u Rusiji verski dijalog hrišćana i muslimana izvojevan kroz vekove.
Pavić takođe ne isključuje pokušaje da se kroz podsticanje antiislamske retorike i Evropa uključi u rat, a kaže da se ne bi iznenadio ni terorističkim napadima po evropskim zemljama koji bi bili pripisani Iranu po principu lažne zastave.
Direktor Evroazijskog bezbednosnog foruma, general-major u penziji Mitar Kovač primećuje da pokušaji da se i Evropa uvuče u sukob na Bliskom istoku predstavljaju ozbiljan indikator da Amerika indirektno priznaje da ne može da sama ostvari projektovane ciljeve.
„Zato govore da Iran gađa sve zalivske zemlje - nije nego gađa američke baze, da Iran ima problem sa Azerbejdžanom, sa Turskom, što je fingiran problem, da treba uvući Kurde, ali da treba uvući i Evropljane ako žele da slušaju. Sad vide da je većina tih Evropljana slušala Ameriku onda kad su u pitanju bili interesi koji ne ugrožavaju njihovu unutrašnju bezbednost.“
Kovač navodi primer Britanije koja, kako kaže, nema problem da bombarduje Irance niti ima empatiju prema njima, ali ima problem unutrašnje bezbednosti jer je islamski ekstremizam u delu stanovništva migrantskog porekla značajno prisutan, iako je pod kontrolom.
„Ukoliko bi se uključila Britanija sigurno bi trpeli mnogi bezbednostni interesi u Britaniji, mnogi objekti bi bili izloženi terorizmu. Slično je i Španija razmišljala - da ne vidi nijedan interes da ugrožava svoju bezbednost zarad neke samovoljne akcije Amerike“, kaže Kovač.