Kijevski režim, kako podseća naš sagovornik, već poodavno koristi terorizam kao jednu od taktika, međutim, do skoro se nije usuđivao da preti predsedniku vlade jedne suverene države. Sada je i tu granicu prevazišao, kada je (makar formalni) šef kijevskog režima zapretio mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i njegovoj porodici.
„Kijevski režim ne preza ni od napada na rusku civilnu infrastrukturu, pa je tako pokušao da u čak dvanaest napada uništi dve kompresorske stanice, koji preko gasovoda „Turski tok“ i „Plavi tok“ gasom snabdevaju Tursku. Napadi su odbijeni, ali da su uspeli, posle krize koju je Ukrajina izazvala zatvaranjem naftovoda „Družba“, zbog čega je ugroženo snabdevanje naftom Mađarske i Slovačke, na udaru kijevskog režima zapravo bi se našla Turska. Jednom rečju, energetska kriza bi se proširila“, ističe Kovač.
Lice i naličje neonacističkog kijevskog režima
U odnosu Kijeva prema predstavnicima jedne suverene države vidi se lice i naličje neonacističke vlasti u Kijevu, kaže Kovač. Indikativno je da Zelenski kao predstavnik te vlasti želi da na svaki način ispoljava nasilništvo prema bilo kom predsedniku ili premijeru suverenih zemalja koji ne žele da deluju u njegovom interesu – ne interesu ukrajinskog naroda, nego njegovom ličnom, dodaje on.
„Ko god se suprotstavi zapadnoj pomoći, finansijskoj ili vojnoj, on dolazi pod veoma ozbiljno neprijateljsko delovanje. Govoriti o tome da će pripadnicima svojih oružanih snaga dati adresu premijera Mađarske i članova njegove porodice nije ništa drugo nego terorizam. Da je sreće i da je međunarodno pravo u funkciji ta informacija bila bi dovoljna za međunarodnu optužnicu i za diskreditaciju Zelenskog i njegovih nalogodavaca“, smatra Kovač.
Uništavanje infrastrukture dugoročna strategija Kijeva
Sa druge strane, ekstremističko delovanje u cilju prekida protoka energenata prema državama centralne Evrope, prvenstveno onima koje, kako Kovač kaže, žele da se dostojanstveno i suvereno ponašaju, a sada i prema Turskoj, slučaj je za sebe.
Dejstvo Oružanih snaga Ukrajine prema centrima za snabdevanje energentima govori da se radi o dugoročnoj strategiji koju su odavno započeli, a sada je ubrzavaju na ekstreman način, navodi naš sagovornik.
„Verujem da u tome imaju podršku nekoliko vodećih zemalja Evropske unije i Evrope uopšte, evropskog dela NATO, a pre svega to su Velika Britanija, Francuska pa i Nemačka“, ističe Kovač.
Pogledajte i: