Jame, posebno hercegovačke, postale su simbol stradanja i genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu. Decenijama se o njima govorilo šapatom.
Šezdesetih godina mnoge su zabetonirane, kako bi se sakrili dokazi i sprečilo dostojno sahranjivanje.
Tek posle poslednjeg rata počinje otvoreno da se o njima govori, mnoge žrtve su ekshumirane, ali još nema potpuno preciznog uvida u broj i identitet žrtava.
Istoričar Simo Radić u knjizi „Popovo, dolina suza: Ustaški zločini u Drugom svetskom ratu“ prvi put je na naučni način popisao 368 žrtava i hronološki rekonstruisao stradanje u okolini Trebinja.
Za njega ovo nije bila samo istraživačka tema, već moralna obaveza, da svaka brojka, svaka žrtva dobije ime i prezime, dostojno sećanje.
Autor: Senka Miloš