Ovim rečima dr Mitra Reljić, filolog, profesor Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici u penziji obratila se prisutnima u Ruskom domu na predstavljanju dopunjenog izdanja njenog kapitalnog dela "Srpska groblja na Kosovu i Metohiji, uništena spomenička i jezička baština”.
Prvo izdanje monografije štampano 2020. godine, dopunila je podacima sa 17 grobljanskih lokacija, ali i podacima o mestima u kojima se ta groblja nalaze koji, zbog zakorovljenosti ili nemogućnosti da se do njih stigne, nisu obuhvaćeni prvim izdanjem knjige.
„Svakojako motivisane povrede grobalja i grobnih mesta dešavaju se širom sveta. Uništavanje srpskih grobalja na Kosovu i Metohiji po razmerama, brutalnosti i sistematičnosti, prevazilazi sve do sada zabeležene pojave ove vrste. Ukoliko nisu sasvim zatrta, preorana, popločana, srpska groblja uništavana su, i dalje se uništavaju, rušenjem i razbijanjem nadgrobnika, miniranjem i spaljivanjem. Pucanjem u spomenike, pogotovo u oči upokojenih“, rekla je Reljićeva.
Mapiranje srpskog prisustva na Kosovu
O podvigu ovog naučnog radnika koji decenijama obilazi porušena srpska groblja po Kosovu i Metohiji govorio je prof. dr Dragan Stanić, predsednik Matice srpske, koja je izdavač monografije koja dokumentuje razmere stradanja srpskih grobalja, jezičkog i kulturnog nasleđa južne srpske pokrajine.
„Ona zapravo radi mapiranje prostora na kojem su Srbi evidentno živeli kao u svojoj kulutrno – istorijskoj i duhovnoj kolevci. Nije tragala za tekstovima koji bi kao epitaf trebalo da osvetle naše živote, već da popiše grobna mesta koja svedoče ko je sve tu postojao, i da ukaže na dimenziju koja i jeste osnovna motivacija njenog čina – spasiti od zaborava ta mesta, posvedočiti da su tu Srbi postojali. To čini, samo zbog toga što je ta elementarna činjenica dovedena do praga nestajanja. Suočavamo se sa jednim narodom koji je ideološki tako oblikovan, da ne živi sa nekim drugim narodom u bliskom odnosu, kao u Bogu objedinjena bića“.
Pravoslavno groblje u Vitomirici
© Foto : Sputnjiku ustupila Mitra Reljić
Knjiga o istini
Istoričar Miloš Ković istakao je da je Mitra Reljić svojim delom, ali i svojim životom, moralni uzor, obrazac za mnoge od nas.
„Ova knjiga je nevesela, teško je čitati, ali je ovo knjiga o istini, a istina nije dužna da bude vesela. Ovo je priča o istini“, rekao je Ković i istakao da je iz zavetne službe Mitre Reljić, nastalo i jedno naučno delo, u jednom od projekata Matice srpske, u okviru Odbora za Kosovo i Metohiju.
Jezik i pismo na nadgrobnim spomenicima
Prof. dr Sofija Miloradović, direktor Instituta za srpski jezik SANU, govoreći o dopunjenim delovima monografije, istakla je osvrt autora na stara i najstarija groblja bez natpisa. Opisana su groblja o kojima u postojećoj literaturi dosad nije bilo ni reči, u čak sedam naselja; Bućane, Balač, Bulije, Kosovska Mitrovica, Mali Zvečan, Tištane, Rudnik.
Uz, kako je rekla, punu svest o značaju građe knjige za razne oblasti i discipline u humanističkim i društvenim naukama, pre svega za onomastiku, istoriju jezika i dijalektologiju, ali i za etnologiju i folkloristiku, istoriografiju, demografiju i privredu, istakla je nekoliko ključnih elemenata koji se tiču srpskog jezika i pisma na nadgrobnicima:
„Posebnu vrednost ova dva odeljka dobijaju zato što je malo gde kao u poslednjim decenijama na Kosovu i Metohiji surovo jasno postalo značenje definicije da je jezik osnovni jemac očuvanja etničkog identiteta“.
Istoričar Miloš Ković, dr Mitra Reljić i prof. dr Sofija Miloradović
© Sputnik / Senka Miloš
Hristos Vaskrse!
Miloradovićeva je dodala da su natpisi sa spomenika koji su popisani predstavljeni i fotografijama pridruženim priči o naselju, odnosno groblju na koje se odnose kao relevantnim svedočanstvom.
„Jedna fotografija nosi istovremeno i najveću tragiku i najveću nadu, sa groblja u Retimlju kod Orahovca, koje je posetio i Peter Handke. Zatravljeno, komad isušene i slomljene daske sa nekoliko, ne sasvim dogorelih, uspravnih svećica, uz koje je položeno vaskršnje jaje divne crvene boje. Pogled se neumitno na njega vraća, i ostaje. Hristos vaskrse. Vaistinu vaskrse!“.
Simbol vere, ljubavi i nade
Monografija je, posle Gračanice, u prestonici predstavljena u Ruskom domu. Za to je više razloga. O značaju rada Mitre Reljić govorio je i direktor najstarijeg ruskog centra nauke i kulture van granica Rusije, Evgenije Baranov, koji je autora monografije upoznao davne 1998. godine u Prištini.
On se podsetio opisa njenog života u filmu koji je snimio pre više od dve decenije, za Rusku državnu televiziju. U iznajmljenom stanu u Kosovskoj Mitrovici Reljićeva je živela bez nameštaja, zavesa, cveća, bez fotografija, samo sa knjigama, svud oko sebe:
„Zasebno je spakovala knjige koje će poneti sa sobom, ako ponovo bude morala da beži. Vikendom, kad na fakultetu nema nastave, seda u autobus i odlazi preko reke, na albansku stranu. Sve ove godine, ona rizikuje svoj život obilazeći jedno, po jedno srpsko groblje, pažljivo prepisujući u svesku imena i prezimena onih koji su tu sahranjeni“, podsetio se Baranov i dodao:
„Mitra je za mene na ruskom, „obraz“, na srpskom verovatno „slika“, ali to nije baš korektan prevod. Slika - obraz „moje Srbije“. Simbol vere, simbol ljubavi, simbol požrtvovanja i nade“.
Kapitalno delo "Srpska groblja na Kosovu i Metohiji, uništena spomenička i jezička baština” moguće je poručiti na portalu Matice srpske.
Predstavljanju ovog vrednog naučnog dela prisustvovao je episkop moravički Tihon, vikar patrijarha srpskog Porfirija.
Direktor Ruskog doma, Evgenije Baranov, autora monografije upoznao davne 1998. godine u Prištini
© Sputnik / Senka Miloš